ONI VIŠE NISU S NAMA: Danas se prisjećamo najmilijih koji su nas napustili

Foto: Branko Margetić

Hrvati diljem zemlje današnji dan provest će u miru i molitvi sa svojim najmilijima u sjećanju.

U različtim djelovima zemlje današnji blagdan drugačije se naziva, ipak točno je reći Svi sveti. Danas Katolička crkva slavi svece, one kaknonizirane, ali i one koji to još nisu.

Prvi dan studenog državni je blagdan

Na svetkovinu Svih svetih moli se zborna molitva koja opisuje bit tog dana.

“Svemogući vječni Bože, danas zajedno slavimo zasluge svih svetih. Molimo te: što je više zagovornika, udijeli nam i veće obilje svoga milosrđa”. Ulazna pjesma, pak, poziva na radost: “Radujmo se svi u Gospodinu! Svetkujmo blagdan u čast svih svetih: njihovu se blagdanu raduju anđeli i zajedno s njima slave Sina Božjega”.

Danas nije dan za tugovanje

Liturgija Katoličke crkve pokazuje kako 1. studenoga nije tužni dan, dan za crninu, jer je sve usmjereno slavlju živih koji su dio nebeske Crkve i kojima se raduju anđeli. U taj se dan smještaju svi pokojnici svetačkoga života za koje se nisu vodili postupci kanonizacije, a u zemaljskom su životu ostavili svetački trag i uzor za nasljedovanje.

Kršćansko vjerovanje govori da se smrću prelazi u vječni život, što ne znači prestanak postojanja, već življenje na drugi način. Duša živi dok tijelo čeka uskrsnuće u Posljednji dan. Ovim blagdanom, po katoličkom vjerovanju, slavi se zapravo naše žive kao članove nebeske Crkve, koja je putujućoj Crkvi suputnica i dio je jedne cjeline.

Tradicija slavljena svetaca proteže se još u Isosovo doba kada je u židovstvu bio poznat običaj štovanja grobova svetih. Tada su najvažnija bila dva groba, onaj proroka Izaije kraj ribnjaka Siloe i onaj Zaharijin u dolini Cedrona.

Obiteljsko štovanje pokojnika poznavalo se i na rimskom području na koje se kršćanstvo proširilo. U njih su se uz grobove priređivale pogrebne gozbe i prinošenje žrtve bogovima podzemlja. Ipak, kršćani su posmrtnim običajima dali novi smisao, u svjetlu Kristova uskrsnuća. Naime, ukapanje u zemlju, umjesto spaljivanja, bliže je onome što je Isus prošao.

S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom rođenja za nebo, što su osobito primjenjivali na datume smrti svojih mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u II. stoljeću.
Nakon Konstantinova mira grobovi će se mučenika označiti i ukrasiti, na njima će se sagraditi i bazilike (martyria), no oblici štovanja će u svojoj biti trajno ostati isti – sastanak zajednice i slavljenje euharistije.

Mučenicima se posvećuje posebna pažnja

Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao posebna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene djevice i biskupi. O pojmu svetaca i kanonizaciji, kako je danas razumijemo, može se govoriti tek od X. stoljeća. Prva službena kanonizacija dogodila se 993. godine, za vrijeme pape Ivana XV., a prvi kanonizirani svetac bio je sv. Ulrik.

Prema Drugom vatikanskom saboru, štovanje svetih proizlazi iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve – pripadnici jedne i druge, iako na različit stupanj i način, sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te pjevaju istu pjesmu slave svome Bogu.

Sjedinjenje putnika s braćom koji su usnuli u Kristovu miru nipošto se ne prekida, dapače, po neprekinutoj vjeri Crkve jača se priopćivanjem duhovnih dobara.
Mnogi, osobito u seoskim sredinama, 1. studenoga odijevaju crninu kao znak tuge za pokojnicima. Taj je običaj primjeren 2. studenom, no Svi sveti i slavlje toga dana po svojoj naravi traže, kako vjeruju u Crkvi, boje života, a ne boje smrti.

Veza pokojnika i živih

Crkva potiče vjernike na jačanje svijesti o povezanosti živih na zemlji i pokojnika, za koje vjeruje da im duše žive u gledanju Boga. Tek gledana kao zemaljska i nebeska, Crkva je cjelovita.

Sam naziv dana – spomen vjernih mrtvih – pokazuje, kako to sažeto govori liturgija svojom zbornom molitvom: “Gospodine, usliši nam molitve: vjerujemo da si svoga Sina uskrisio od mrtvih, učvrsti nam nadu da ćeš uskrisiti i našu pokojnu braću i sestre.”

Toga dana Crkva potiče i na molitvu za duše u čistilištu. To su duše koje su umrle “u prijateljstvu s Bogom”, ali nisu potpuno čiste. Pritom se mora voditi računa da se govori o slikovitom govoru, jer se ne radi o prostoru, već o novom stanju, novom načinu postojanja.

Na svetkovinu Svih svetih euharistijsko slavlje u crkvi Krista kralja na Mirogoju predvodit će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić (16 sati), piše Net.hr

Komentari

Komentari