OBLJETNICA SMRTI VELIČANSTVENOG KIPARA: Njegova kiparska remek-djela krase naš Zagreb

Na današnji je dan umro Ivan Meštrović, hrvatski kipar, arhitekt i književnik.

Bio je najistaknutiji kipar hrvatske moderne skulpture i svojedobno vodeća ličnost umjetničkoga života u Zagrebu.

Ponosimo se njegovim djelom Zdenac života kraj HNK, kao i reljefom na kući Popović Seljaci. Napravio je i Povijest Hrvata koji krasi dvorište Pravnog fakulteta prek puta HNK. Spomenik Nikoli Tesli je također njegovo djelo.

Njegovo djelo je jedan od ukrasa Chicaga – Indijanac, koji je napravljen u Zagrebu. Njegova djela se mogu vidjeti u Mletačkoj 8, gdje je Atelje Meštrović. Dom likovnih umjetnika (popularno nazvan Đamija – na Trgu žrtava fašizma) napravljen po Meštrovićevim nacrtima.


Dugo i plodno razdoblje kiparke djelatnosti

Školovao se u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu i na Akademiji u Beču, gdje se formirao pod utjecajem secesije. Putovao je Europom i upoznavao djela antičkih i renesansnih majstora, osobito Michelangela, te francuskih kipara A. Rodina, A. Bourdellea i A. Maillola.

Bio je začetnik i ideolog nacionalno-romantične skupine Medulić (zagovarao je stvaranje umjetnosti nacionalnih obilježja nadahnute junačkim narodnim pjesmama).

Za Prvoga svjetskoga rata živio je u emigraciji. Nakon rata vratio se u domovinu i tada je započelo dugo i plodno razdoblje njegove kiparske djelatnosti i pedagoškoga rada. Godine 1942. emigrirao u Italiju i zatim 1943. u Švicarsku, a 1947. u Sjedinjene Američke Države. Bio je profesor kiparstva na Sveučilištu u Syracusi i potom od 1955. u South Bendu.

Izniman kiparski talent

Većina njegovih ranih djela, simbolične tematike, oblikovana je u duhu secesije: neka pokazuju impresionističke nemirne površine, nastale pod utjecajem Rodinova naturalizma (Zdenac života iz 1905., postavljen ispred zgrade HNK u Zagrebu 1912.), a druga, oživljavajući nacionalni mit, postaju stilizirana monumentalna plastika (Kosovski ciklus, 1908. – 1910.).

Djela snažne plastične vrijednosti ostvario je u graditeljsko-kiparskim spomenicima i projektima, uglavnom centralnoga tlocrta (mauzolej obitelji Račić u Cavtatu, mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama, Dom hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, spomenik Neznanom junaku na Avali u Beogradu).

Njegov izniman kiparski talent očituje se u lirskoj i dramskoj ekspresiji ljudskoga tijela, što ga svrstava među istaknute osobnosti svjetske umjetnosti prve polovice 20. stoljeća i nesumnjivo među najistaknutije hrvatske umjetnike čije je djelo u svoje doba doživjelo svjetska priznanja.

Kipark, arhitekt i književnik

Slikao je u ulju (Moja mati, 1911.), pisao eseje (Moji razgovori s Michelangelom, 1926.), memoare o javnome i političkom životu svojega doba (Uspomene na političke ljude i događaje, 1969.) i pripovijetke (Ludi Mile, 1970.).

Godine 1952. poklonio je hrvatskom narodu Galeriju i Kaštelet u Splitu, Atelijer Meštrović u Zagrebu i obiteljsku grobnicu, crkvicu Presvetog Otkupitelja u Otavicama u kojoj je po vlastitoj želji pokopan.

U Vrpolju je 1972. otvorena Spomen galerija “Ivan Meštrović” s 40-ak njegovih djela.

Komentari