Dana 13. veljače 1787. godine umro je Ruđer Josip Bošković, hrvatski isusovački svećenik i proslavljeni znanstvenik.
Ruđer Bošković bio je znameniti hrvatski znanstvenik podrijetlom iz Dubrovnika. Visoko školovanje stekao je u Italiji, a zatim je tamo proveo velik dio svog radnog vijeka, i to kao sveučilišni predavač i astronom. Bošković je bio član Isusovačkog reda, čiji su pripadnici bili među najobrazovanijim ljudima u svijetu tog vremena, i to ne samo iz teologije, nego i iz prirodnih znanosti.
Bošković se bavio matematikom, fizikom, astronomijom, geodezijom, građevinskom statikom, optikom te i mnogim drugim znanstvenim disciplinama.
Francuski državljanin
Dana 9. prosinca 1773. godine Bošković je postao francuski državljanin, preselivši se u tu zemlju i dobivši od francuskog kralja službenu ispravu o državljanstvu. Razlog je bila opasnost koja se nadvila nad Isusovački red i prijetilo mu je ukidanje.
Bošković je nekamo morao otići iz Milana, u kojem je do tada djelovao kao astronom i predavač. Jedno vrijeme razmišljao je o tome da se vrati u rodni Dubrovnik i skrasi u njemu pod stare dane (bile su mu već 62 godine). Ipak, prijatelji su ga nagovorili da ode u Pariz.
I doista, Bošković je krenuo prema Parizu. Upravo uoči njegovog odlaska, papa je ukinuo Isusovački red. Tako je Bošković u Pariz došao kao bivši isusovac i trebalo mu je neko zaposlenje radi izvora prihoda.
Prijatelji u Parizu, koji su ga visoko cijenili, osigurali su Boškoviću izvrsne uvjete. Od kralja Luja XV. dobio je pisanu potvrdu o francuskom državljanstvu.
Do kraja života bavio se intelektualnim radom
Sljedeće godine dobio je i vrlo unosan položaj, koji je kreiran specijalno za njega. Mjesto se zvalo direktor optike Francuske ratne mornarice i nosilo je visoku plaću. Plaća i ugled bili su tako visoki, da su mu drugi francuski znanstvenici postali zavidni.
U kasnijoj je životnoj dobi Bošković imao velikih zdravstvenih problema, no i dalje se bavio intelektualnim radom.
Posljednjih je nekoliko godina prije smrti, u 70-im godinama života, boravio ponajviše u Italiji, sve dok nije na današnji dan preminuo u Milanu. U tom mu gradu i danas leže posmrtni ostaci, jer je pokopan u crkvi Santa Maria Podone, samo oko 600 metara od znamenite milanske katedrale Rođenja Blažene Djevice Marije (tal. Santa Maria Nascente).
