Na današnji dan šibenski Romeo i Julija skočili su sa zvonika zagrebačke katedrale u vječni život

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Srećko F. radio je kao slagar u tiskari, a Anđelka K. bila je krojačica u potrazi za poslom. Ovi mladi ljubavnici bili su nalik svakom drugom paru u Šibeniku, često viđeni u romantičnim šetnjama gradom. Srećko je u to vrijeme sve češće dolazio u djevojčinu kuću kako bi s njenim roditeljima razgovarao o vjenčanju i budućnosti. No, u jednom se trenutku u glavama mladih ljudi nešto prelomilo. Dana 4. prosinca 1935. godine par je odlučio zajedno zakoračiti u smrt i vječnu ljubav nastaviti na nekome drugom svijetu.

Bio je to maglovit hladan zimski dan u Zagrebu, gradu koji su šibenski Romeo i Julija odabrali kao posljednju destinaciju. Ljubavnici su priredili oproštajno pismo, a potom su se zaputili u fotografsku radnju ‘Tonka’ kako bi se zadnji put fotografirali i uspomenu poslali roditeljima. Neki Zagrepčani su ih vidjeli kako idu prema katedrali, pisali su tadašnji mediji, ali nitko nije mogao ni slutiti tragediju koja će se tamo odviti. Srećko i Anđelka zajedno su skočili u vječnost.

U Šibeniku i Betini vijest o samoubojstvu mladog para izazvala je zaprepaštenje i tugu. Susjedi su govorili da je Anđelka namjeravala potražiti posao u Splitu, a govorila je i o preseljenju u Skradin gdje joj je netko nudio posao krojačice. Nekoliko dana kasnije lagali su roditeljima da idu u Zagreb jer im je oboma ponuđeno dobro zaposlenje.

Trebali su se vratiti u Šibenik za dva dana. Anđelkini roditelji su ih čekali na stanici, no umjesto kćeri i njenog odabranika dočekali su ih službenici sa tužnom viješću.

O Anđelki u Šibeniku nije bilo lošeg glasa. Bila je mirna, pristojna i vrijedna djevojka, a Srećko je slovio kao uzoran i vrijedan radnik.

Zašto je to dvoje mladih odlučilo otići u smrt, nitko nije znao odgovor.

 


Komentari