Čak 1.009.404 putnika prevezlo se novim tramvajem samo tijekom prve godine rada.
Prvi tramvaj u gradu Zagrebu pušten je u pogon 5. rujna 1891. godine, u 13 sati. Tog dana bila je subota i interes za novo zagrebačko prijevozno sredstvo bio je iznimno velik. Sljedećeg dana (u nedjelju) prevezlo se tramvajem čak 20.005 osoba, a tijekom prve godine gotovo nevjerojatnih 1.009.404 putnika. To su vrlo visoke brojke, naročito ako se uzme u obzir da je Zagreb u to vrijeme imao samo oko 42.000 stanovnika.
Za pogon prvih zagrebačkih tramvaja koristila se konjska vuča. Prosječna cijena vožnje iznosila je oko 12 filira, a tijekom prve godine zarađeno je ukupno 77.800 forinti.
Trasa tog prvog konjskog tramvaja bila je sljedeća: započinjala je kod današnjeg Kvaternikovog trga (gdje je u to doba bila mitnica kraj tvornice konjaka – kasnije upravne zgrade Badela), išla je Vlaškom ulicom, Draškovićevom, Jurišićevom, prelazila Trg bana Jelačića, pa nastavljala Ilicom do Mandalice (današnja Mandaličina ulica). Od te glavne rute odvajale su se dvije pruge koje su vodile na jug.
Prva je išla od Ilice do Zapadnog kolodvora (tada nazivanog Južni kolodvor), a druga Frankopanskom ulicom, pa sve do kraja Savske ceste tj. do Savskog mosta. Remiza se nalazila na Savskoj cesti, na mjestu gdje je danas smješten Tehnički muzej.
Zanimljivo je pitanje zašto se Zapadni kolodvor u to doba zvao Južni, premda je očigledno bio na zapadu Zagreba. Razlog za to bila je činjenica da je taj kolodvor sagradilo austrijsko Društvo južnih željeznica. To moćno poduzeće bilo je vjerojatno jedno od najvažnijih u cijeloj Habsburškoj Monarhiji. Osiguravalo je vezu Beča s morem, dakle žilu kucavicu Monarhije prema svijetu. Zaslužno je, primjerice, za početnu izgradnju turističke Opatije.
Važnost mu se može usporediti s moćnim željezničkim poduzećima koja su podigla američki Divlji zapad u to isto doba.
Za zagrebački konjski tramvaj vagoni su naručeni iz Graza, iz tvornice Weitzer. Bili su dugački 5 metara, široki 1,8 i visoki 2,5 metara. Ukupno se raspolagalo s 17 zatvorenih i 15 otvorenih vagona. Svaki vagon je s lakoćom vukao po jedan konj. Ukupno je nabavljeno 70 konja, koji su se izmjenjivali u službi.
Svaki je konj prevaljivao prosječno 26 do 28 kilometara na dan, a brzina tramvaja bila je oko 7,5 kilometara na sat. Takav je konjski tramvaj u Zagrebu djelovao sve do 1910. godine, kad ga je zamijenio električni tramvaj.
