Za ravnatelja škole postavljen je bio Josip Premru
Zagrebačka realka osnovana je 20. studenog 1854. godine kao provizorna niža trogodišnja muška “mala realka”, financirana od grada Zagreba. Škola je bila smještena u iznajmljenim prostorijama Grko–katoličkog sjemeništa, a za ravnatelja škole postavljen je bio Josip Premru.
Sljedeće školske godine 1855./1856. otvoren je u školi i drugi razred, a zbog premalog prostornog kapaciteta na tadašnjoj lokaciji, škola se preselila u zgradu kraj Popova tornja na Vrazovom šetalištu. Rješenjem cara Franje Josipa 1856. škola je proglašena samostalnim zavodom i preustrojena u Carsku kraljevsku zemaljsku malu realku u Zagrebu (K.K. Ober Real Schule in Agram). Ravnateljem zavoda postaje Franjo pl. Sladović.
Do ponovnog preseljenja škole dolazi početkom školske godine 1858./1859. kada grad školi kupuje zgradu obitelji Jelačić na Strossmayerovu šetalištu, u kojoj će kasnije biti smješten ženski licej.
Rješenjem Car. kralj. odjela za bogoštovlje i nastavu 1859. proširena je “mala realka” u šestorazrednu “veliku realku” te nastavlja djelovanje pod nazivom Kraljevska velika realka u Zagrebu.
Padom Bachova apsolutizma u jesen 1860. hrvatski se jezik uvodi kao nastavni.
Godine 1862. Učiteljski zbor škole osniva Društvo za podupiranje siromašnih realaca kojemu kao prvi zakladatelj pristupa biskup Haulik.
Sedamdesetih se godina 19. stoljeća realke produžuju na sedam godina i stječu status škole koja priprema za studij. Prvi ispit zrelosti (matura) u prvoj zagrebačkoj realki polaže se na kraju školske godine 1868./1869.
Rješenjem Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade 1883. osnovana je u Zagrebu dvorazredna trgovačka škola, a rješenjem istog tijela 1883. trgovačka je škola pripojena realki.
U tom se razdoblju, zbog prevelike preopterećenosti školske zgrade, ponovo aktualizira pitanje smještaja škole. Na inicijativu dr. Isidora Kršnjavog počinje se graditi kompleks školskih i muzejskih zgrada na tzv. Školskom forumu između Savske ceste i bivše “Ciglane” u Kačićevoj ulici (danas Rooseveltov trg). Kompleks je projekt uglednih njemačkih arhitekata Ludwiga i Hülssnera. Godine 1896. u središnji objekt kompleksa smještena je Kraljevska velika realka, u sjevernom krilu Trgovačka akademija i u južnom krilu Klasična gimnazija.
Rješenjem Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade 1894. škola je preustrojena u osmorazrednu realnu gimnaziju. Nova organizacija škole pretpostavljala je dva odjela, počevši od trećeg razreda. Prvi je realni (koji ima sveukupno sedam razreda), a drugi osmorazredni realno–gimnazijski odjel, nakon kojeg će učenici moći polaziti sveučilište. Reorganizirana škola nastavlja djelovanje kao Kraljevska realna gimnazija u Zagrebu.
U lipnju 1912. odvojena je od škole Viša trgovačka škola.
Odlukom Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade 1912. dolazi do podjele škole na dvije potpune realne gimnazije. Škola nastavlja djelovanje pod nazivom Kraljevska I. realna gimnazija u Zagrebu.
Novoosnovana škola započinje djelovanje pod nazivom Kraljevska II. realna gimnazija u Zagrebu, a u jesen 1913. dobiva novi smještaj na Šalati.
Ratne godine 1914., škola je prislino preselila s Rooseveltovog trga jer je zgradu preuzela vojska za potrebe bolnice. Školska se obuka odvijala na nekoliko zagrebačkih lokacija: u početku u prostorijama sirotišta na Josipovcu, zatim na Katarininom trgu do 1918., kada se vraća u vlastitu zgradu.
Zbog stalnog priljeva sve većeg broja školskih polaznika Odjel za prosvjetu i vjeru Pokrajinske uprave donosi 1922. odluku o ponovnoj podjeli škole na dva zavoda, od kojih novoosnovani počinje djelovanje pod nazivom Privremena Kraljevska III. realna gimnazija. Školska se obuka za obje škole provodila u istoj zgradi, u dvije različite smjene, sve dok trećoj realnoj gimnaziji nisu omogućene vlastite prostorije.
Ustrojenjem nove državne vlasti nakon rata, mijenja se i 1924. godine naziv škole u Državna I. realna gimnazija u Zagrebu.
Nakon donošenja Zakona o srednjim školama 1929., škola ponovo mijenja naziv u Državna I. muška realna gimnazija u Zagrebu (za dio grada Zagreba i srez Samobor). U razdoblju od 1929. do 1940. oformljena su u školi razna učenička društva: Zajednica doma i škole, Podmladak Crvenog križa, Podmladak Jadranske straže, Kolo trezvene mladeži “Spas”, itd.
Godine 1934. otvara se pri školi posebno odjeljenje nastalo od učenika svih triju realnih gimnazija, koje još iste godine dobiva naziv Državna IV. muška realna gimnazija u Zagrebu.
Za vrijeme Banovine Hrvatske škola nosi naziv Prva muška realna gimnazija u Zagrebu. Ustrojenjem Nezavisne Države Hrvatske naziv škole ponovno se mijenja u Državna prva muška realna gimnazija u Zagrebu.
Nakon rata dolazi do reorganizacije školskog sustava. Tako se ukidaju realne gimnazije i realke umjesto kojih je stvoren jedan tip srednje općeobrazovne škole koji je dobio naziv gimnazije, a zadržao karakter realne gimnazije. U tom je razdoblju škola djelovala kao I. muška gimnazija.
