Na današnji dan 2000. godine preminuo je Vlado Gotovac, jedan od ‘hrvatskih proljećara’

Hrvatski pjesnik, esejist, filozof, disident i političar Vlado Gotovac roden je u Imotskom 18. rujna 1930. Njegovom smrću prestao je životni put čovjeka koji je političkim, pjesničkim i novinarskim radom ostavio duboki trag u suvremenoj hrvatskoj političkoj povijesti.

Istupima i radovima, od ranih 50-tih Gotovac je neumorno zagovarao ideju slobode, prava čovjeka pojednica, pozivao na moralno preispitavnje društva. Šira hrvatska javnost pamti će Gotovca, prije svega, kao političara netipična za hrvatske prilike. Vrstan govornik, kojega nisu pratili skandali i gospodarske malverzacije, bez susprezanja je upirao prst u one koji su radili drugačije.

Kao jedan od ‘hrvatskih proljećara’ osuđen je na četiri godine zatvora kao politički zatvorenik, tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa.

Zbog intervjua švedskoj televiziji 1977., ponovno je osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.

Dva mandata saborskog zastupnika, sudjelovanje u utrci za predsjednika države (1997.) uime devet oporbenih političkih stranaka, kao i vođenje političke stranke, najvažnija su djela u njegovu političkom radu u proteklih deset godina.

Kao jedan od istaknutijih Gotovčevih nastupnih govora ostat će zabilježen onaj na 6. izbornom saboru HSLS-a 1996. kada je izabran za predsjednika HSLS-a. Ističući tada da se HSLS obraća svakom Hrvatu, Gotovac je naglasio: Ne dopustite da nas bilo tko uplaši! Ne bojte se, Hrvati, ovo je naša zemlja i mi u njoj imamo pravo vladati kako mi hoćemo!

Po uspostavi samostalne Republike Hrvatske sav svoj politički naboj i kapacitet ulozio je u borbu protiv Tuđmanovog režima. Godinu dana prije svoje smrti napisao je:

“Opasno je imati državu ne pitajući se kakvu – jer bilo kakva država znači i da je sve dopušteno. To je kobno pravo, puno pogubne lakoće. U njegovoj podjeli postoje samo pobjednici i poraženi i pobjednicima pripada sve, a poraženima ništa. Pobjednici tada provode samo svoje mišljenje i zato se i najveća zamisao pretvara u najgoru činjenicu.”


Komentari