KANONIK PRVOSTOLNOG KAPTOLA ZAGREBAČKOG: Pavao Štoos – jedan od prvih hrvatskih preporoditelja

Štoos je bio kajkavac, a rođen je u Hrvatskom zagorju.

Hrvatski svećenik, pjesnik i preporoditelj Pavao Štoos rođen je 10. prosinca 1806. godine. Većina pripadnika hrvatskog narodnog preporoda bila je mlađa od Štoosa, a upravo je on bio jedan od prvih koji su s preporodnom idejom izašli u javnost.

Pavao Štoos rođen je u zagorskom mjestu Rozga pokraj Dubravice. Radi se o kraju smještenom odmah uz rijeku Sutlu i hrvatsko-slovensku granicu. Štoos je rođen u seljačkoj obitelji, no uspio je dobiti vrlo dobro obrazovanje, zahvaljujući ponajviše dobrotvorima. Bio je izvrstan đak, a školovao se za svećenika. Zaređen je u dobi od 27 godina.

Jedno je vrijeme bio biskupski tajnik te profesor bogoslovije. Kasnije je premješten na službu župnika u Pokupskom. Na tom je mjestu ostao dvadeset godina, a zatim je imenovan kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog.

Bavio se glazbom i pisanjem

U književnosti se javio stihovima na latinskom i kajkavskom. Najpoznatiji jepo elegiji Kip domovine vu početku leta 1831. Radilo se o pjesmi na kajkavskom jeziku koju je napisao još kao student isprva pod naslovom Nut! Novo leto! Mati – sin – zorja!. Pjesma je objavljena 1835. u Danici. U njoj kajkavskim stihovima pesimistički oplakuje odnarođivanje Hrvata od svojega jezika, shvaćenoga kao sinonim za narod i naciju. Štoos je pesimistično gledao na hrvatske prilike i zemlju vidio u tamnici i mraku (srce od plača ne mrem zdržati).

Napisao je i pjesmu Glas kričečega vu pustini te pjesme u čast Ljudevita Gaja, bana Jelačića i Jurja Draškovića kao i govor u kojem slavi Ivana Gundulića.

Bavio se i glazbom skladavši nekoliko svjetovnih napjeva i veći broj crkvenih pjesama.

Pavao Štoos preminuo je 1862. godine u Pokupskom.


Komentari