Heroj Trpinjske ceste, general bojnik Blago Zadro, prije 30. godina tragično je poginuo
Zagovarao je ideju odcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije, a za vrijeme kada je Tito dolazio u Vukovar, Zadri su dana dva slobodna dana samo kako se ne bi susreo s čelnikom bivše države. Zaposlenik kombinata Borovo u narednim godinama postao je ratnik. Pridružio se policiji u Vinkovcima, a kada se situacija pooštrila, krenuo je i u obranu Borova naselja.
Upravo tamo naime, Zadro je odrastao. U Vukovar je stigao kao desetogodišnji dječak, došavši iz Hercegovine, a s obitelji, njih sedmero, naposljetku se smjestio u jednoj kući u naselju.
Naposljetku je postao zapovjednik obrane tog naselja, a time i Vukovara i hrvatskog istoka. Bez posebnoga vojnog znanja ustrojio je obranu Trpinjske ceste koja je prozvana “grobljem tenkova“. Upravo tamo poginuo je i Zadro 16. listopada 1991. godine. Srbi su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge. Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo naselje od Vukovara te istovremeno preko Vuke ušli u Lužac. Ispostavilo se i da su prodrli i u Vinogradsku ulicu te obrani došle s leđa. Zadro to nije znao te je krenuo sa šestoricom vojnika dok je iza njih išao Turbo vod, kojim je zapovijedao njegov sin Robert.
Dok je došao do oca, on je već bio ustrijeljen metkom iz mitraljeza. Na mjestu je poginuo. Pokopan je na starom groblju blizu bolnice, pod šifrom koju su znala samo petorica odabranih. Bio je to broj sanduka, no danas počiva na vukovarskom Memorijalnom groblju gdje je pokopan uz sina Roberta koji je poginuo nekoliko mjeseci kasnije, na Kupresu.
Heroj Trpinjske ceste posmrtno je odlikovan činom general-bojnika, a tu čast dao mu je prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman. Njegovo ime danas nosi Zapovjedno-stožerna škola u Zagrebu te osnovna škola u Borovu naselju. Po njemu su imenovane i ulice u Grudama, Vukovaru, ali i u Sesvetama.
Na proslavi Dana grada Zagreba, 31. svibnja 2020. godine proglašen je počasnim građaninom Zagreba.
