Junak Domovinskog rata: ‘Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja’

Ime mu je Hrabrost, prezime Junaštvo.

“Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja” – to su riječi koje je Blago Zadro rekao 16. listopada 1991. godine. Zadro je bio prvi hrvatski general, bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu. Istog dana pokošen je rafalom kod Vinogradske ulice u Vukovaru.

Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. godine u malom hercegovačkome mjestu Donji Mamići – Ledinac kraj Gruda. U Borovo Naselje s obitelji se doselio kao desetogodišnji dječak, a ondje je završio osnovnu i srednju školu.

Nije bio isključiv, poštovao je i cijenio druge, ali nije dao na Hrvatsku. Govorio je: ‘Njima njihovo, nama naše, neka nas ne diraju, nećemo ih dirati’”, prisjetio se u knjizi “Prvi hrvatski general Blago Zadro” Blagin mlađi brat Stanko.


Blago je govorio da se Hrvatska mora odvojiti od Jugoslavije jer Srbi žele stvoriti ‘veliku Srbiju’, da će Hrvati biti svoji na svome, ali da se moraju naoružati. Sa zaoštravanjem situacije uključuje se u aktivni sastav policije u Vinkovcima i počinje organizirati obranu Vukovara.

>>> VJEČNO HVALA! ‘Svake godine jedan grad u ovo vrijeme vrišti u tišini… o tišini’

Blago_zadro

Bio je pravi vođa

“Blago je imao viziju, bio je čovjek iz naroda kojem su ljudi vjerovali. Branitelji su improvizirali organizaciju po mjesnim zajednicama jer nitko nije imao vojne škole. Blago Zadro držao je sve konce u svojim rukama. Bio je odgovoran za Trpinjsku cestu, najvažniji dio Borova Naselja. U slučaju njezina pada, palo bi i Borovo Naselje te bi put za Vukovar bio otvoren. Bio je s nama svaki dan, podizao moral, govorio gdje trebamo učvrstiti položaje. Bio je hrabar, pravi vođa, genij. I kad bolje razmislim, sve se raspalo kad je on poginuo”,  ispričao je jednom prilikom suborac Tomislav Jakovljević.

Koliko je Zadrina obrana bila učinkovita, pokazalo se i 14. rujna 1991. godine kad je na Trpinjskoj cesti razbio srpske snage koje su krenule u opći napad na Vukovar. No kobnog 16. listopada 1991. Srbi su prvi put promijenili taktiku i hrvatske položaje napali s boka. Očito su znali gdje su spojevi jedinica te su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge.

Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac. Agresorske su postrojbe zapravo prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert.

Oni koji su držali položaje u Vinogradskoj ulici Blagi nisu rekli cijelu informaciju: da su oni već pobjegli i da su Srbi ušli s tenkovima i pješadijom. Zadro je s Kalašnjikovim u rukama krenuo Kupskom ulicom koja izlazi na pola Vinogradske.

“Mi, Turbo vod, od njega smo bili udaljeni 200-tinjak metara. Kako su granate sipale, morali smo trčati od kuće do kuće, zastati, pa opet trčati. Kad smo došli u Kupsku ulicu, Blago je već ležao mrtav“, ispričao je svojedobno pripadnik Turbo voda Stipo Mlinarić.

I Josip Šego, koji je tada bio s Blagom, živo se sjeća tih događaja.

I Blagin drugi sin Tomo htio je krenuti s nama, ali mu otac nije dao. Kao da je predosjećao, Tomo je ocu davao pancirku, ali ga je Blago odlučno odbio riječima: ‘Zaštitni prsluk nemaju ni oni, neću ga ni ja!’. Blago je bio uvjeren da branitelji drže položaj u Vinogradskoj ulici, ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru. Blagu Zadru pokosili su rafali iz mitraljeza. Tijelo Blage Zadre izvukli su tek poslije žestoke paljbe po srpskim položajima. Potom su ga stavili na nosila i odmah odnijeli u štab…”

“Obukli su ga u policijsku odjeću, sanirali mu rane, ležao je na stolu. Tomislav, njegov sin, gotovo dijete, plakao je. Robert je pogledao Tomislava i rekao: ‘Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kada sve ovo prođe’. Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio smrt. Pokopali su ga na starom groblju blizu bolnice, i to pod šifrom koju smo znali nas petorica. Šifra je bila broj sanduka”, rekao je Goran Popić.

Poslije Blagine smrti nastavljene su žestoke borbe za Vukovar. Branitelji su vratili izgubljene položaje, zarobili tri tenka i mnogo tehnike, ali zavladao je defetizam. “Kao da je došlo do rasula”, kazali su Goran Popić i Nevenko Mauzer.

Blago_Zadro_Memorial,_Vukovar,_Croatia

Ime mu je Hrabrost, prezime Junaštvo

Blago Zadro, jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za neovisnost, pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto ’98. zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Naime, padom Vukovara četnici su njegovo tijelo iskopali i prebacili ga u skupnu grobnicu.

Njegovo ime nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane RH, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu.

>>> POZVAO ČETNIKE IZ BOROVA U SVOJU KUĆU: ‘Samo dođite… Ja sam Blago Zadro, Bosanska broj 11, ključ je u prozoru’

 

Komentari