Bio je prognan i od jednih i od drugih, a njegova krivnja nalazila se u ljubavi prema čovjeku.
Blaženi Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezariću u župi Krašić. Već nakon šestog razreda osnovne škole Stepinac je znao koji je njegov poziv – prijavio se kao kandidat za svećenstvo. Srednju školu je završio u gornjogradskoj klasičnoj gimnaziji, nakon čega je mobiliziran u austrijsku vojsku. Bio je poslan na talijanski front kod Gorice, a nakon bitki na rijeci Piavi, u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918.
Iako je započeo studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Stepinac ga je vrlo brzo napustio kako bi se posvetio poljoprivredi u rodnom selu. Istovremeno se aktivirao u redovima katoličke mladeži, a 1924. se konačno odlučuje na svećeničko zvanje kada i upisuje studij na Gregoriani, poznatom Papinskom sveučilištu. U Rimu je i zaređen za svećenika, 1930. godine, a mladu misu je proslavio u veličanstvenoj crkvi Santa Maria Maggiore.
Godinu poslije, Alojzije Stepinac se vraća u domovinu, u jeku vojne diktature koja je vladala u tadašnjoj Jugoslaviji, a koja je ujedno radila na slabljenju Katoličke Crkve. U svibnju 1934. godinee Papa Pio XI. imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva, a zanimljivo je da je Stepinac tada bio najmlađi biskup na svijetu – bilo mu je tek 36 godina.
Nakon smrti tadašnjeg nadbiskupa Bauera, 1937., Stepinac preuzima upravu zagrebačke nadbiskupije te će time biti nadbiskupom u najnezahvalnije vrijeme za čovječanstvo – tijekom vrtloga II. svjetskog rata.
Vlasti ga nisu voljele
Za vrijeme rata uspostavlja se Nezavisna Država Hrvatska. Alojzije Stepinac ne priklanja se političkim opcijama te javno osuđuje rasna, politička i ideološka progonstva, posve dosljedan svom poslanju što nam otkriva njegov govor iz 1942. u katedrali:
Iako se protivio nasilnim prijelazima na drugu vjeru, Stepinac ih nije mogao spriječiti, stoga je uputio svoj kler da one koji sami zatraže prijelaz kako bi sačuvali svoj život, prime u Katoličku Crkvu bez ikakvih uvjeta.
Stepinca se tada osuđivalo zbog pomaganja ugroženima i prognanima, bez obzira na rasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost, stoga je postao nepoćudna osoba za koju se u nekoliko navrata urgiralo kod samog Pape da ga se makne s nadbiskupske stolice. S obzirom da se to nije dogodilo – Gestapo je pripremao plan njegova smaknuća.
Međutim, niti kraj II. svjetskog rata i promjena vlasti Stepincu nisu donijele sigurnost – Komunistička partija uhitila ga je već 17. svibnja 1945. godine! Novi režim je htio Crkvu neovisnu o Svetoj Stolici što je Stepincu dano do znanja na razgovoru s Titom, no vrlo brzo je do izražaja došao i žestoki progon same Crkve te neviđena medijska hajka protiv samog nadbiskupa.
“Oče, budi volja tvoja!”
Iz tog razloga, Stepinac je 1945. sazvao Biskupsku konferenciju iz koje se izrodilo pastirsko pismo u kojem su biskupi otvoreno iznijeli sva nasilja u režiji nove vlasti. Iako hrabar potez, rezultirao je bijesom režima, pa čak i fizičkim napadima na nadbiskupa.
Ponovno je uslijedilo urgiranje kod samog Pape da se Stepinca makne s pozicije zagrebačkog nadbiskupa, a kada ni to nije urodilo plodom – uhićen je, a zatim i izveden pred montirani politički sudski proces, u rujnu 1946. godine.
Krivotvoreni dokumenti i lažna svjedočanstva nadbiskupa su koštala slobode. Lišen je svih građanskih prava te osuđen na 16 godina zatvora i prisilinog rada, a na izdržavanje kazne odveden je u Lepoglavu gdje će biti zatvoren do prosinca, 1951. godine.
Te 1951. nadbiskup je odveden na izdržavanje preostalog dijela kazne u Krašić, u kućni pritvor. Unatoč svemu, papa Pio XII. imenuje ga kardinalom, zbog čeka su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom.
Čitavo vrijeme zatočeništva Stepinac je pisao, a na tisuće stranica ispisanih njegovom rukom ukazuju na nadu, ustrajnost i istinsku ljubav, ukazuju na čovjeka žive vjere u zajedništvu s Bogom. Na tim stranicama on je tješio prognane, a molio za neprijatelje.
Ipak, još od Lepoglave njegovo zdravlje je bilo ozbiljno narušeno – bronhijalni katar i tromboza noge nepokolebljivo su se razvijale, a bolovi su postajali sve teži. On ih je prihvatio te svoju nevolju strpljivo podnosio sve do smrti koja je nastupila 1960. godine.
Blaženi Alojzije Stepinac izdahnuo je 10. veljače s riječima – ‘Oče, budi volja tvoja!’
Na današnji dan, 3. listopada 1998. godine, proglašen je blaženim.
