DOBRIŠA CESARIĆ: Neizbrisiv trag hrvatskog pjesnika

wiki

Na današnji dan, 18. prosinca 1980. u Zagrebu je umro hrvatski pjesnik Dobriša Cesarić.

Dobriša Cesarić rođen je u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. Tijekom Prvoga svjetskog rata 1916. godine došao je u Zagreb, gdje je završio gimnaziju,[2] a nakon mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.

Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja.[3] Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik, a nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora.

Bio je redoviti član JAZU (Razred za književnost) od 1951. godine[4] te 1962. predsjednik Društva književnika Hrvatske.[3] Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom ‘I ja ljubim’ koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim.[/box]

Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac…

Objavljuje književne prikaze. Njegove pjesme su izraz izvornog doživljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponašanjem unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa čak i kad, naoko, izgledaju ‘sklepane’, iza njih stoji misao, ideja, nisu slijed slučajnosti već unutrašnjih misaonih slika, izljev iskrenih emocija.


Komentari