Znate li koliko puta trebate jesti na dan? Evo što kažu studije

Pixabay

Nikada nismo bili sigurni oko optimalnog broja obroka po danu. Ipak, studija koju je objavila Guardianova kolumnistica Zoe Williams pokazuje kako je bolje, u usporedbi sa “klasična” tri obroka dnevno, pojesti 17 manjih obročića. Na taj se način ubrzava metabolizam i snižava kolesterol.

Međutim, druga je studija pokazala kako raspoređivanje kalorija u više obroka uopće ne doprinosi gubitku kilograma. Postoje, dakako, i mišljenja koja odbacuju i prvu i drugu zamisao te smatraju da idealan broj obroka nije niti tri, niti 17 već – dva! Jedna je studija doista pokazala da su dijabetičari, koji su jeli samo doručak i ručak – za razliku od šest obroka koliko se inače preporučuje dijabetičarima, uspjeli sniziti razinu šećera u krvi.

Znanost je po tom pitanju poprilično zbunjujuća: ova kodirana poruka može značiti samo jedno, a to je – radite i jedite koliko i kad želite, ističe kolumnistica.

To je nešto što je Zoe sama oduvijek radila. Pretpostavlja da ljudi koji se drže rigidnog rasporeda od tri obroka dnevno, u jednu ruku uživaju biti gladni. “Možda ima nešto posebno u suzdržavanju. Ne znam zašto me to toliko uznemiruje, ali pomisao na tri obroka dnevno nagoni me da pojedem hrpu svinjetine”.

Post, koji je u zadnje vrijeme jako popularan, sugerira veliku pauzu između dvije prehrambene avanture, ali nisam baš sigurna da se suzdržavanje od hrane na samo četiri ili šest sati računa kao post”, ističe autorica.

Stalno grickanje za nju je uvijek prilično dobro funkcioniralo, a onda je dobila djecu koja su također počela raditi ono što je najviše voljela: “jesti kad god te uhvati glad bez obzira na to koje je vrijeme. To je tako funkcioniralo 12 godina. Pozitivne strane su očite: jedeš kad si gladan“.

A koje su negativne strane?

Problem se javlja kod izbora. Kuhanje večere je pravi podvig, makar trajalo tek 20-ak minuta. Čak i ako stalno ponavljamo iste stvari, pitat ćemo se: Jesam li i sinoć jeo kobasice? Kad sam zadnji put pojeo neko povrće? ili pak – Postoji li još neko jelo osim tjestenine?

“Othrvao si se grickalicama ako si o večeri razmišljao barem 20 sekundi, no na kraju uvijek pojedeš isto. I to gotovo nikad nije jabuka. Uvijek su to nekakvi ugljikohidrati, najčešće neki koji se mogu ponijeti sa sobom. Ah, priznajmo: to nešto je uvijek hrskavo. Najviše što se ja uspijevam približiti zdravoj prehrani je kiselo vrhnje i malo leće, no i to se rijetko događa. Najčešće su to Pringlesi, a ako se sjetim kupiti još kakve grickalice osjećam se kao Martha Stewart. Stvorila sam tako jaku ovisnost prema hrskavim stvarima da bilo što mekano smatram zdravom hranom. Čak i čokoladne kolače”.

Što se tiče slatkiša, kako autorica govori, slatkiši se ne uklapaju baš lako u grickalice s obzirom da su očito poslastica, no odgovaraju veličinom, to je presudilo da i slatkiše ubaci među grickalice.

“Ljudi koji po cijeli dan nešto grickaju, rijetko počiste cijeli tanjur što je prilično iritantno ako ste se već potrudili kuhati. Ali ni približno tako loše kao onda kad shvatite da cijeli dan možete nešto grickati i unatoč tome pomesti sve s tanjura” ističe autorica.

Jedino što po cijeli dan možete grickati bez posljednica je sijeno – ali samo ako ste zec, našalila se Zoe.

Nadalje govori kako “U mojim džepovima uvijek ima neke hrane, što je sasvim u redu ako se radi o rižinim grickalicama, no ne i ako se radi o siru. U proces raspoređivanja hrane na male obroke prikladne za grickanje, troši se enormna količina plastike koja također završi u mojim džepovima. Kad hodam, proizvodim zvuk šuštanja kao da na sebi imam sintetički klaunovski kostim”.

Baš kao što nikad temeljito ne razmislimo o odabiru grickalica, ne razmišljamo baš niti kada ih jedemo. To smanjuje osjećaj ugode i za autoricu znači samo jedno – jedete prebrzo. Oko 2000. godine, postojao je velik pokret koji se zalagao za to da bi se svaki zalogaj trebalo prožvakati barem 32 puta (pod ‘velik pokret’ autorica misli na dva članka). To bi trebalo olakšati probavu jer se tako hrana usitnjuje na jako male komadiće, odmah na početku, pa ostatak probavnog sustava nema toliko posla. Ta se teorija nije primila jer je jako dosadno toliko žvakati, a osim toga, dogodit će se da slučajno udahnete tu hranu ako radite nešto drugo dok jedete.

Trenutno je na snazi paleo dijeta – kao u paleolitiku, samo bez sirovog mesa, što znači da je u pitanju zapravo pre-paleo dijeta koja uključuje oraščiće, bobice i nekakav čudni grah, ističe autorica. “To se čini sasvim u redu nekih 15-ak minuta koliko zapravo traje. Sve u svemu, grickanje je i dalje najproblematičnije pitanje u mojoj kući – a ja sam razvedena!”

Komentari