Sudionici su oduševljeni Animafestom.
Završio je 27. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb i to svečanom ceremonijom dodjele nagrada u Kinu Europa. Uoči dodjele nagrada gostima i publici obratio se umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić:
“Bilo je jako intenzivno i jako lijepo. Imali smo dobru atmosferu. Hvala što ste došli sa svih strana svijeta u Zagreb. Posebno hvala publici. Svi smo zajedno ponovno dokazali da je Zagreb grad animacije”, rekao je Šuljić.
Grand Prix Velikog natjecanja kratkometražnog filma dodijeljen je slovensko-hrvatskom filmu Noćna ptica (Nighthawk) redateljice Špele Čadež, koja je na nagradi zahvalila sljedećim riječima:
“Pokušat ću ne zaplakati. Ova mi nagrada doista mnogo znači. Ovo je bila moja prva koprodukcija s Hrvatskom. Nije bilo lako, ali želim zahvaliti Vanji Andrijević na sjajno obavljenom poslu, kao i cijeloj ekipi filma, a žiriju na doista lijepim riječima. Jako sam sretna”.
Nagradu Zlatni Zagreb za kreativnost i inovativno umjetničko postignuće žiri je uručio filmu Martin plače (Martin Cries, Francuska) Jonathana Vinela. Vinel je na nagradi zahvalio kratkom
video-porukom.
“Osvajanje Zlatnog Zagreba vrlo me obradovalo. Nažalost ne mogu fizički biti u Zagrebu, ali srcem sam s vama. Pusa”, poručio je Vinel.
Nagrada Zlatko Grgić za najbolji prvi film napravljen izvan obrazovne institucije otišla je u ruke švedsko-estonskom filmu Amalimbo Juana Pabla Libossarta. Nagradu je preuzeo direktor animacije filma Roland Seer.
“Ovo je najbolji festival na kojemu sam ikada bio, s najdivnijim ljudima”, rekao je Seer.
Članovi žirija Velikog natjecanja kratkometražnog filma odlučili su dodijeliti i posebna priznanja. Michaela Pavlátová nagradila je tako finski film Bolne oči za beskonačnost (Sore Eyes For Infinity) Elli Vuorinen, koja je od uzbuđenja uspjela izgovoriti tek “Hvala” (na hrvatskom). Rosta se posebno dojmio španjolski rad Orogeneza (Orogenesis) francuskog redatelja Borisa
Labbéa koji nije bio na dodjeli. Amid Amidi svoje je posebno priznanje uručio kanadskom filmu Promjena (Change) Jonathana Ostrema.
“Bila je čast biti ovdje s toliko iznimnih autora i divnih ljudi. Stekao sam neke dobre prijatelje. Bili ste vrlo dragi prema meni”, rekao je tom prilikom Ostrem.
Nobuaki Doi odabrao je, pak, njemački film Rugoba (Ugly) Nikite Diakura.
“Hvala vam u ime Nikite koji se četiri godine patio s ovim projektom i nastojao za njega iznaći financije. U svoje osobno ime želim reći: ovo je divan festival, a Zagreb je divan grad. Prvi sam put ovdje i svakako ću se vratiti”, kazao je producent filma Karsten Matern, koji je nagradu preuzeo u ime Diakura.
Naposljetku, Marko Tadić svoje je posebno priznanje predao Evi Cvijanović za kanadsko-hrvatsku Ježevu kuću (Hedgehog’s Home).
Cvijanović se ovim riječima zahvalila na priznanju: “Hvala Marko. Hvala Animafestu i Zagrebu, producenticama Vanji i Jeleni, Bonobu i NFB-u. Nemam više riječi. Previše sam razgovarala ovaj tjedan, tako da je najbolja tišina”.
Uoči dodjele Grand Prixa filmu iz programa Velikog natjecanja kratkometražnog filma, publici se u ime žirija obratio Rosto:
“Želim odati priznanje festivalu, a posebno nevidljivim ljudima u njegovoj pozadini, za sjajnu organizaciju i prekrasan tjedan. Hvala vam u ime svih gostiju, bili ste divni”.
Grand Prix Velikog natjecanja dugometražnog filma otišao je u ruke Michaëla Dudok de Wita za film Crvena kornjača (Red Turtle, Francuska / Belgija / Japan).
“Ovo je fantastično! Hvala vam puno. Hvala festivalu i naravno hvala žiriju što je moj film odabrao među tolikim sjajnim dugometražnim filmovima. Potpuno sam oduševljen i također vam svima želim zahvaliti na ljudskoj toplini u kojoj sam na ovom festivalu uživao proteklih par dana”, izjavio je iskreno dirnuti Dudok de Wit.
Posebna priznanja žiri Velikog natjecanja dugometražnog filma dodijelio je filmovima Louise na obali (Louise by the Shore, Francuska / Kanada) Jean-Françoisa Laguioniea i Djevojka bez ruku (The Girl Without Hands, Francuska) Sébastiena Laudenbacha. Obojica će nagrade primiti naknadno – Laguionie je gostovao na ovogodišnjem Animafestu, ali je već napustio Zagreb.
Objedinjeni žiri Natjecanja studentskog filma i Hrvatskog natjecanja odlučio je Nagradu Dušan Vukotić za najbolji studentski film dodijeliti poljskom filmu Mačkica (Pussy) Renate Gąsiorowske,
nastalom na Nacionalnoj filmskoj školi u Łódźu.
“Obično se jako bojim govoriti na mikrofon, ali proteklih sam dana toliko tulumarila da mi to sada nije problem. Puno vam hvala na nagradi i što ste me pozvali, provela sam prekrasnih šest dana”, rekla je Gasiorowska.
Prema odluci istoga žirija, posebna priznanja pripala su filmovima Summer’s Puke is Winter’s Delight (Japan, Sveučilište Tama) Sawako Kabuki i Soba moga oca (My Father’s Room, Južna Koreja, K’ARTS) Nari Jang.
Sawako Kabuki obratila se okupljenima putem video-poruke u kojoj je u svom prepoznatljivom duhovitom stilu podsjetila kako je 2014. dobila i glavnu nagradu u ovoj konkurenciji te se našalila s
uobičajenom formom takvih zahvala.
“Zdravo Zagrebe, ja sam Sawako Kabuki, japanska djevojka. Mora da se šalite. Ozbiljno, žao mi je što ne mogu biti s vama, ali s vama sam duhom i počašćena sam osvajanjem ove prestižne nagrade. Prošli sam put pobijedila. Čestitam sama sebi”, poručila je Kabuki.
Nari Jang osobno je primila nagradu, no preplavljena uzbuđenjem i emocijama uspjela je izustiti samo jedno kratko Hvala.
Najbolji film Hrvatskog natjecanja je Manivald Chintis Lundgren, nastao u estonsko-hrvatsko-kanadskoj koprodukciji (Chintis Lundgreni Animatsioonistuudio / Adriatic Animation / NFB), dok su posebna priznanja pripala Božidaru Trkulji za Posljednji izazov (The Last Quest, Hrvatska) u produkciji Zagreb filma te Michaeli Müller za Aerodrom (Airport, Švicarska / Hrvatska) kao najboljoj manjinskoj hrvatskoj koprodukciji.
“Bok. Kao što vidite u protekle dvije godine nisam naučila više hrvatskih riječi, ali moja kamuflaža kao hrvatske redateljice očito je uspješna. Obično nikome ne zahvaljujem, ali ovoga puta želim zahvaliti Drašku Iveziću, mojem ko-scenaristu, i Jeleni Popović, kanadskoj ko-producentici, što su me podvrgli ekstremnoj torturi zbog koje je film ispao ovako dobar. Želim spomenuti još jednu stvar. Ako niste primijetili, do sada je tek jedan muškarac primio neku nagradu. Zato, hajmo cure”, rekla je Chintis Lundgren.
“Meni je izuzetna čast da je film uopće bio na Animafestu. Također mi je čast što sam ovdje s vama i drago mi je da sam dobio nagradu u Zagrebu. Ovo je veliko priznanje, ovo je priznanje za Zagreb, za animaciju. Nadam se da ćemo svi zajedno, kao hrvatski animatori, dalje nastaviti raditi”, rekao je Božidar Trkulja.
“Zahvaljujem svojim producentima Kinorami i Schick Productionsu, Aleksandru Battisti Iliću, Hrvoju Štefotiću i drugim članovima ekipe”, rekla je Michaela Müller.
Pobjednik natjecanja site-specific animacije Animation goes MSU Paul Fletcher nije prisustvovao dodjeli nagrada. Posebno priznanje dodijeljeno je filmu Klima (The Climate, Hrvatska) umjetničkog kolektiva M_1300 kojeg čine Marita Stanić i Maja Blažek.
“Ova nagrada je uistinu veliko priznanje i veliko iznenađenje. Puno vam hvala”, poručila je Maja Blažek u ime kolektiva.
Pobjednik Natjecanja filmova za djecu je Ostaviti trag (Leave a print, Ujedinjeno Kraljevstvo) Christine Susanne Nerland, koja se okupljenima obratila riječima:
“Nisam to očekivala. Vrlo sam sretna, ova mi nagrada puno znači. Željela bih zahvaliti svojem učitelju, svojoj obitelji, a posebno svom djedu bez čijega traga koji je ostavio na mene ovoga filma ne bi bilo”.
Naposljetku, Nagrada publike Mr. M za film iz programa Velikog natjecanja kratkometražnog filma odlazi u ruke Eve Cvijanović za film Ježeva kuća (Hedgehog’s Home, Kanada / Hrvatska) u produkciji National Film Board of Canada i Bonobostudija, dok ista nagrada za film iz programa Velikog natjecanja dugometražnog filma putuje Claudeu Barrasu u Švicarsku za film Moj život kao tikvica (My Life as a Courgette, Švicarska / Francuska). Barras se okupljenima obratio putem kratke video-poruke, napomenuvši kako voli Zagreb i festival te je ponosan, sretan i ugodno iznenađen, dok je Cvijanović rekla:
“Ovo je najdivnija nagrada. Najvažnija je jer dolazi od publike. Film ne bi bio moguć bez toliko mnogo divnih ljudi koji su na njemu radili. Svi oni napravili su ga s toliko ljubavi, pa mi je sada drago da tu ljubav dobivam natrag”.
