ZAŠTO KOD NAS NEMA FILMA POPUT TOME: Imamo i jače velikane- Mišu, Arsena, Johnnyja, ali Srbi imaju nešto drugo

Foto: Screenshot/ Youtube

U Hrvatskim kinima počeo se emitirati film “Toma” koji je ostvario neviđene rezultate gledanosti u cijeloj regiji, a pravo pitanje je zašto u Hrvatskoj pored svih velikih glumačkih velikana nije moguće snimiti takav film. U nastavku prenosimo zanimljiv osvrt Siniše Kekeza za Slobodnu Dalmaciju.

Na samom početku ističe kako je “glazba kostur filma Bjelogrlićeva filma, uz snažnu, originalnu ljubavnu priču, koju nose glumci, navedimo tek dvoje glavnih: Milana Marića i Tamaru Dragičević. Posebnu vrijednost filmu daje nadgradnja: lik liječnika antagonista i njegov odnos s pjevačem, a tu je i dobro naznačeni glazbeni, pjesnički, boemski i društveni kontekst Jugoslavije”.

Nema sumnje da se na budžetu filma nije štedjelo, te će im se uloženo itekako isplatiti prema svim dosadašnjim prognozama.

Iako mi imamo legendarna imena poput Vice, Arsena, Miše Kovača, nedostaje nam puno toga da bi snimili jednog “Tomu”.

Primjerice, biografija i karijera Vice Vukova neispričana je velika priča hrvatske glazbe i filma, kulture općenito. Petogodišnja apsolutna vladavina na estradnoj sceni pa pad u potpunu anonimnost, nužno razočaranje u sistem, kolege i ljude, pa povratak u javnost i u politiku te tragičan, bizaran kraj. To bi zaista bila zanimljiva priča.

S druge strane veliki Arsen Dedić, koji je spoj emocije, intelekta, senzibilteta, svjetske luke, opjevane i neopjevane žene, prijateljstva, pjesme, knjige, filmovi, cijeli jedan svijet, koji možemo nazvati univerzumom.

A tek Mišo Kovač, čiju je filmsku biogafiju nad biografijama prizivao redatelj Ivan Živković.

Osim toga zagarantirani hit bio bi i film o Johnnyju Štuliću. Koja bi to saga bila, od Trnskoga, Silbe, Zvečke, Utrechta. Ne može se zaboraviti ni Olivera Dragojevića, Anu Štefok i brojne druge ličnosti o kojima bi se mogli napraviti filmovi, a ostavili su veliki trag.

U Hrvatskoj bi mogli snimiti desetke ‘Tomica’ umjesto jednoga ‘Tome’

Iako Hrvatska ima velikane o kojima bi se mogli snimiti odlični biografski filmovi, nažalost nema producente poput Dragana Bjelogrlića te producentski sastav koji bi proizvodio kvalitetan filmski materijal.

Prošla su vremena Hajduka, KK Jugoplastike, klasične Slobodne Dalmacije, Splitskog festivala, pa i Jadran filma. Nažalost takvo nešto više ne možemo proizvesti zato što su rasturene organizacije i organizatori koji su stajali iza njih.

Nažalost, izgleda da u Hrvatskoj nećemo gledati filmove poput “Tome”, ne zato što ne možemo već što nemamo adekvatne ljude. Osim toga, hrvatsko Ministarstvo kulture sklonije je financirati desetak “Tomica” nego jednog “Tomu”. Samo da nema jala, problema i polemika.


Komentari