ZAGREPČANKA KOJA JE ISKUSILA KLINIČKU SMRT: ‘Bacalo me na sve strane, sretala sam nepoznate ljude u bijelim haljinama’

Foto: Goran Jukus/ PIXSELL

Postoje mnoge teorije o tome kako izgleda susret sa smrću, međutim unatoč tome što je nauka dosta napredovala i dalje se postavljaju pitanja o ovom feomenu.

Iako postoji mnogo svjedočanstava o tome, poput bijele svjetlosti u daljini ili prizora iz vlastitog života koji se poput bljeskova nižu pred očima umiruće osobe, pravo pitanje je koliko su takve priče istinite? Najbolji uvid u to pružaju osobe koje su doživjele kliničku smrt, točnije bile medicinske mrtve pa se vratile u život, a mi smo izdvojili Biserku Blažek iz Zagreba koja je svoje iskustvo prepričala za HAK.

Toj Zagrepčanki život se promijenio 14. siječnja 1993., kad je tijekom operacije u današnjoj Klinici za tumore doživjela kliničku smrt.

“Došla sam na operaciju pupčane kile kao posljedice teškog poroda. Pri uvođenju u anesteziju doživjela sam težak anafilaktički šok te su me oživljavali 15 minuta. Nakon toga sam još toliko ležala na aparatima dok nisam došla k sebi. Nikad neću zaboraviti što sam vidjela dok su me liječnici vraćali u život. Gledala sam iz zraka sebe na operacijskom stolu te doktore i sestre kako su se ustrčali oko mene. Dobila sam neke mrlje i imala sam osjećaj da su mi se sve dlake naježile. Onda sam otišla u meni nepoznat prostor u kojem su bili trava i nisko raslinje te puno vode. Sretala sam ljude meni nepoznatih lica, koji su bili u bijelim haljinama ili plahtama. Govorili su meni nerazumljivim jezikom i nisu me primjećivali! Tada je odjednom osjetila s leđa snažnu silu koja ju je povlačila natrag. Ušla je u tunel u kojem su se izmjenjivali svjetlo i tama”, započela je Biserka.

“Tamo nije bilo ništa lijepo, samo borba i bol. Bacalo me na sve strane i imala sam užasne bolove po cijelom tijelu. Moje se tijelo borilo. Odjednom sam stala kao da sam s liftom došla nekamo. Kraj mene se pojavila časna sestra i rekla mi: vi ćete živjeti. Nestala je, a ja sam znala da se zove Magdalena, iako mi to nije rekla. Duboko sam udahnula, iz usta mi je izašao instrument tubus i zabolio me flaster zalijepljen preko lica. Otvorila sam oči, bila sam u polumračnoj prostoriji. Kraj mene je bila anesteziologinja u zelenom i doktor, a neki mladi liječnici bili su iza mene. Bila sam na intenzivnoj njezi. Doktor me je pitao znam li što se sa mnom dogodilo, a onda je rekao: Bili ste pola sata u kliničkoj smrti. Nismo vas operirali, samo smo vas priključili na aparate”, dodala je.

Šest mjeseci poslije, 9. srpnja iste godine, Biserka je doživjela moždani udar. Bila joj je ukočena jedna strana lica, ruka i noga, a na jedno oko nije vidjela. Ležala je na neurologiji na Rebru i odjednom je kroz prozor ugledala u drugoj zgradi istu onu časnu sestru koju je vidjela tijekom kliničke smrti. Tražila je da je pozovu. Kad je došla, Biserka joj je sve ispričala. Sestra, a zaista se zvala Magdalena i radila je kao instrumentarka na neurokirurgiji, slušala ju je s nevjericom. Mislila je da Biserka nešto fantazira. Ipak, Magdalena je to ispričala svojem opatu, a on joj je savjetovao da se češće druži s Biserkom i od tada su više puta razgovarale i išle zajedno na mise u bolničku kapelicu.

“Život mi se od tada promijenio. Počela sam pronalaziti sebe. I okolina je osjetila da sam drugačija. Sada svaka negativnost koja dođe do mene bude odbijena. Kad mi dođu ljudi s problemima, oni koji su osjetljivi, labilni, nesigurni, sa strahom u sebi, ja im kažem na koji način to mogu riješiti i oni uspiju. Valjda pogodim, taknem čovjeka u žicu. I kad fizički dotičem neku bolesnu djecu dobro reagiraju. Prije tog iskustva bila sam obični vjernik. Sada ne idem u crkvu, ali vjerujem u Boga i u život poslije smrti. Čitam Bibliju i nastojim slijediti deset zapovijedi. Vjerujem da imam beskrajnu ljubav Boga. Moja je filozofija da svi imamo svoju sudbinu, koju ponekad možemo pospješiti na bolje ili na gore” ispričala je.

Foto: Pixabay

Komentari