Zagreb je grad prepun legendi koje i dan danas golicaju našu maštu. Vjerojatno vam je ostalo negdje u sjećanju kada su vam bake i djedovi pripovijedali o Bradonji i Nogonji, dvojici velikih divova poznatijih pod imenom “Hajdi”.
Ukoliko vas zanimaju ovakve legende, vratite se s nama u daleku prošlost. Naime, u davna vremena, prije mnogo godina u okolici Samobora, ali i šire, živjeli su pravi divovi. Zvali su ih “Hajdi” te su imali nadljudsku snagu. Nisu se bojali baš nikoga, a čak su se i prema Bogu bahato ponašali. Ova dvojica gorostasa narodski zvani Bradonja i Nogonja htjeli su podići svoje gradove na vrhovima Svete Katarine i Gradine. Bradonja se odmah primio posla. Skočio je na Učku, odvalio ogromno kamenje, natovario ga na ogromna leđa i nosio na vrh Sv.Katarine. Nogonja, nogat kakav je bio, u trenu se stvorio na Snježniku. Odlomio je velike stijene i nosio ih na Gradinu.
Hajdi su silom željeli graditi svoje dvorove, ali nedostajao im je bat. Naravno, divovi nisu imali namjeru odustati od svojih nauma. Skupili su veliku količinu željeza i iskovali ogroman bat. Na Sv.Katarini Bradonja je batom lupao kamenje dok se pod silinom udaraca tresla zemlja. Oko podneva, div se umorio te je legao na zemlju kako bi se odmorio. No, odjednom je s vrha Gradine čuo kako se Nogonja dere: “Ala brat, podaj bat!” Bradonja ga je poslušao i bacio bat na Gradinu. Budući da su imali samo jedan bat, dok bi Bradonja odmarao, Nogonja bi gradio. Kada bi se Nogonja umorio od silnog rada, opet bi Bradonji bacio bat na Sv. Katarinu kako bi mogao nastaviti zidati svoj grad. Tako bi i po nekoliko puta dnevno bat letio sa brda na brdo.
Ovi oholi hajdi koji su stalno izvikivali pogrdne riječi i ružne psovke dozlogrdili su dobrome Bogu. Kako Bog više nije mogao gledati ova dva ohola gorostasna stvorenja, poslao je jak vjetar koji je u zraku dočekao bat. Kao pero dignuo ga je u visine i bacio u more, a more ga je progutalo kao da nikada nije ni postajao, dok je pogane divove progutala crna zemlja.
