Tog dana spojila se krv s čelikom: Mrtvi su bili toliko unakaženi da ih se nije moglo prepoznati, a sada opsjedaju zagrebački kolodvor

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Kada bi zagrebaček ulice mogle pričati, možda bi otkrilo koliko je suza na njima proliveno. Neke od tragedija koje su zadesile našu metropolu ni godinama nakon ne donose mir obiteljima onih kojih više nema, a nerijetko i lede krv u žilama. U danima koji nam dolaze portal Zagreb.info donosi serijal o tragičnim pričama Zagreba.

Najteža željeznička nesreća u čitavoj hrvatskoj povijesti dogodila se u Zagrebu 30. kolovoza 1974. godine. Naime, tog su dana poginule čak 153 osobe kad je ekspresni putnički vlak na liniji Atena-Zagreb-Dortmund u 22 sata i 40 minuta brzinom od 104 km/h uletio s istoka na zagrebački Glavni kolodvor. Zbog prevelike brzine vagoni su izletjeli iz tračnica i prevrnuli se.

U čitavoj kompoziciji s devet vagona bilo je ukupno oko 400 putnika. Neki od 153 poginula stradali su, izgleda, i od električnog udara, jer su vagoni porušili stupove s električnim vodovima. Još 90 putnika ozlijeđeno je. Nevjerojatno je da je lokomotiva ostala gotovo neoštećena, a strojovođe neozlijeđeni.

Uzrok nesreće bila je prevelika brzina vlaka. Naime, on je trebao na kolodvor ući s maksimalno 40 km/h. Osim prevelike putne brzine još na prilazu Zagrebu, strojovođa je i prekasno počeo kočiti. Na suđenju je osuđen na 15 godina zatvora, a njegov pomoćnik na 8 godina. Kao olakotna okolnost uzeto im je to da su bili preiscrpljeni, jer su prije nesreće 51 sat radili za upravljačem vlaka.


Poginuli u nesreći bili su tako iznakaženi da je 41 osoba tada ostala neidentificirana, te su pokopani u zajedničku grobnicu na Mirogoj. Iako nema poznatijih priča o viđanju duhova, mnogi Zagrepčani misle kako neke od tih duša još uvijek tumaraju glavnim kolodvorom.

“Ne vjerujem inače u duhove, ali ima nešto jezivo na tom kolodvoru. Ta kombinacija zvuka kočnica i mraka je sablasna. Ako negdje u Zagrebu stvarno ima duhova, vjerujem da je to na Glavnom. Često idem noćnim vlakom kući i uvijek se nelagodno osjećam. Razmišljam kolika je to tragedija bila, a sve zbog brzine. Otkad sam saznala da se to dogodilo, svaki put s velikom dozom straha ulazim u vlak”, govori nam jedna zagrebačka studentica koja je često na Glavnom kolodvoru. 

Komentari