Zagreb vs. Toronto: Hrvatica iskreno o tome što ju je u Kanadi zgrozilo, a što ugodno iznenadilo

FOTO: Pixabay

Iseljavanje mladih iz Lijepe Naše jedan je od najvećih problema u zemlji, te crna mrlja demografske slike. Priče iseljenika miješaju nostalgiju, opise boljeg života, a ponekad i negativnih strana. Priča jedne djevojke stiže iz Kanade, a prenosimo je s bloga mudrilica.

“Nakon šest i pol godina u Kanadi (i pet godina života s Kanađaninom), mogu reći da sam se dosta dobro upoznala sa svakodnevicom ovdje. Što mi nedostaje, što sam potpuno ostavila po strani, što je obogatilo moj život, a što me zbunilo i još uvijek ne razumijem?

Sportovi

Nogomet koji sam pratila po svim ligama i prvenstvima sam tu lijepo pospremila u ladicu ‘bilo pa prošlo’. Tu se živi i diše većinom hokej kojeg ja pratim odokativno, a u mom kućanstvu je sve podređeno NBA košarci i Toronto Raptorsima.

Bejzbol mi je još uvijek enigma, iako sam davno napisala post s pravilima ne bih li si ga sama sebi objasnila. Svake sezone ja to ponovno čitam i svejedno mi ništa nije jasno kad gledam utakmicu osim home run.

Kanadski nogomet, koji je kao američki, pratim samo u doigravanju, a obavezno se svake godine gleda i Super Bowl. Osim touch down-a nije da baš razumijem sve što vidim ali uz hrpu grickalica, sve je zabavno!

Vrijeme

Mujo iz vica o Muji u Kanadi nije bio u Torontu (spominje planine, a kod mene nema planina), ali nije bio ni daleko od istine. Jesen je prekrasna, zima je duga, vjetrovita i s temperaturama ispod -15, -20 koje traju tjednima, proljeće je kratko i slatko, a ljeta su vruća i sparna.

Različitost

Hmh, pa recimo samo da sam često jedina bijela osoba bilo u autobusu ili na poslovnom sastanku. To sam prestala primjećivati nakon druge godine ovdje. Smiješno je da sam najviše svjesna različitosti u Torontu kad posjetim Hrvatsku pa me začudi što su svi oko mene bijeli i isto izgledaju. U Zagrebu, čim uđem u autobus i vidim nekoliko djevojaka, mogu prepoznati što je sad u trendu i koji su to IN komadi odjeće. U Torontu je to puno teže.

I čisto za referencu: moj buddy s posla je iz Kine, cura kojoj sam ja buddy je podrijetlom iz Hong Konga (imamo neki buddy program na poslu da si svatko ima prijatelja čim počne raditi), a dvije cure s kojima sam najbliža su podrijetlom iz Šri Lanke i Indije. Kevinovi prijatelji s posla su podrijetlom iz Japana i Mauricijusa. I od svih njih najveći stranac sam – ja!

O, da ne zaboravim, na jednom važnom i skupom Adobe seminaru voditeljica je bila transseksualac, dakle muškarac u ranim 40-im obučen u haljinu, s perikom i našminkan. I jedini komentar koji sam čula poslije je: Good for her! Vjerujem da neki i nisu odobravali, ali oni nisu ništa rekli jer znaju da ‘Ako nemate što lijepo reći, nemojte reći ništa!”

Prijatelji

Evo jednog segmenta života koji je tako dragocjen, a lako se pogubi i nekako teško stekne. Jedan od najčitanijih postova na Mudrilici je kako pronaći prijatelje, i da, pronašla sam tri prijateljice. Na žalost, dvije od tri su se u međuvremenu odselile i to daleko. No dale su mi te uspomene produženog vikenda u New Yorku i nalaženja utorkom u malom meksičkom restoranu u centru grada u kojem bi pretresale poslovne, ljubavne, životne uspjehe i probleme.

Sad se nadam da ću s bebom u parku upoznati druge mame a bebama i naći nove prijateljice.

Obitelj

Moja obitelj je u Hrvatskoj i beskrajno mi fale”, napisala je djevojka na blogu.

>>> ‘Trbuhom za kruhom’: Zagrepčanin otkriva je li Kanada stvarno ‘obećana zemlja’

Komentari