Protekla godina bila je iznimno teška za plesački, ali i najpoznatiji hrvatsko-francuski par Nicolasa i Kseniju Quesnoit. Njihov plesni centar godinu dana bio je zatvoren i nisu radili, ali nisu klonuli duhom već su plesali – online, a posebno su zahvalni što su vrijeme mogli provesti s trogodišnjim sinom kojeg su posvojili 2019. godine. Posjetili smo ih u njihovom luksuznom domu u Samoboru.
Mali francuski gradić blizu belgijske granice Nicolas Quesnoit prije 20 godina zamijenio je Londonom, a potom Zagrebom. Ipak svoju oazu mira sa suprugom Ksenijom prije šest godina pronašao je upravo u Samoboru.
“Mi pazimo na svaki detalj. Pazimo da se sve održava na vrijeme. Jako puno pažnje dajemo našem vrtu, volimo biljke. Ova kuća je naša oza mira. Mislim da smo doista uspjeli”, rekao je Nicolas.
Kad je postao toliko dobar u plesu učitelj iz Londona mu je preporučio Kseniju kao plesnu partnericu. Nicolas se spakirao se i otišao u Hrvatsku. Iako su prvo bili prijatelji, Ksenija i on brzo su se zaljubili i postali nerazdvojni, a Ksenija otriva i čime ju je plesač osvojio.
Nije me osvojio ničim posebnom kao nekim trenutkom, nego svojom iskrenošću, svojom toplinom. Jako je topla i nježna osoba. Pokazao se kao osoba s kojom sam mogla dugo razgovarati, koji mi je bio podrška u svemu, mislim da je to jako bitno. Osjećala sam se sigurno, osjećala sam da me voli, mislim da je to najbitnije”, smije se Ksenija.
“Kad sam je gledao u oči vidio sam jednu prekrasnu oči. Unutarnji glas mi je rekao da bi to mogla biti žena mog života i tako je na kraju ispalo. Zbilja prekrasna priča”, dodaje Nicolas.
Iako su 14 godina u braku Nicolas i Ksenija i dalje vole jedno drugog iznenaditi, ali i usrećiti malim znakom pažnje. “Ona zna još uvijek dobiti cvijeće bez ikakvog razloga, nego samo iz ljubavi. Voli kavicu u krevetu. Pusice, naravno to mora biti”, kaže popularni plesač.
Tajna njihova braka je u ustrajnosti i razumijevanju, a upravo tu vrlinu ističu kao najvažniju u podijeli kućanskih poslova, pa kad je i vrtlarenje u pitanju. Osim što je plesač, Nicolas je i krajobrazni arhitekt.
“Vrlo rado preuzimam ulogu u kuhinji kad imam vremena. Volim kuhati, ne pada mi teško, a Nicolas voli raditi u vrtu. On je ministar vanjskih poslova, a ja unutarnjih”, otkriva kroz smijeh simpatična Ksenija, a nadoveo se i Nicolas.
“Volim vrtlariti, to mi nije teško. Ali unutra ipak nešto radim. Usisavam, volim red. Oboje volimo red, ne možemo prihvatiti da je nešto neuredno, ali sad je teže zbog djeteta, ali brzo se to dovede u red”, kaže.
Baš kao i 44-godišnji Nicolas, ni 46-godišnja Ksenija posebno ne voli jednu kućansku obavezu. “Ne volim peglati, to mi je najveća tlaka. Našli smo rješenje – imamo kućnu pomoćnicu i onda dolazi svaka dva tjedna, pa imamo više vremena za privatni život ili poslovanje”, objašnjava.
Proteklih godinu dana za ovaj bračni par poslovna situacija ni malo nije bila lagodna. Njihov plesni centar bio je zatvoren zbog epidemiološke situacije, ali sada su pred njima, nadaju se, dani ispunjeni plesom i pripremama za natjecanja.
“Činjenica da nismo slobodni plesati preko godinu i pol mi je teško pala. Čvrsto se nadam da izlazimo iz korona krize, ali meni kao Francuzu najteže mi je palo što se ljudi ne mogu dirati, grliti, čak ni psihički mi nije bilo lako, ali liječio sam se u vrtu od te mikro depresije”, otkriva Nicolas. Vrlo brzo smo se snašli. Čovjek se snađe u svakakvim životnim okolnostima”, dodaje Ksenija.
Ipak, natoč teškoj godini zahvalni su jer su se mogli više posvetiti trogodišnjem sinu koji je njihova najveća sreća. “Moj projekt broj jedan je moj sin kojeg želim staviti na noge i želim da bude korisna karika društva. Još ne znam u kojem smjeru jer ima tek tri godine, ali ima strašan potencijal”, kaže Nicolas.
Pred ovom malom obitelji uzbudljivi su dani. Kuću u Samoboru stavili su na prodaju i sada traže manju, a želja im je imati i vikendicu na Jadranu.
