Zbog posljedica potresa stradala mu je obiteljska kuća u Petrinji, bio je na meti kritičara zbog tjelovježbe u crkvi unatoč činjenici da je Stožer zatvorio teretane zbog koronavirusa, a ukradeni su mu i bicikli ispred stana u Zagrebu. Iza fitness trenera i glumca Marija Valentića izazovna je godina, ali on i dalje ne skida osmijeh s lica.
Mario Valentić još kao dječak izbjegavao je sukobe. Umjesto na ulici, udarce je primao u sportskoj dvorani. Nositelj je plavog pojasa u karateu, a može se pohvaliti i činjenicom da je višestruki prvak Hrvatske u hrvanju grčko-rimskim stilom.
“Nisam se ja nikad volio tući, apsolutno i cijeli život sam to izbjegavao, ali to je možda razlog jer sam trenirao hrvanje i mi smo se tamo na jedan plemenit način, kakvo hrvanje i je sport, tukli svaki dan, pa mi uopće na pomisli nije bilo da se tučem vani na ulici”, kaže.
Pozitivno razmišljanje i okružje s ljudima koji ga inspiriraju za Marija uvijek su bili pravi odabir, a ljutnju i bijes liječio je treningom.
“Rješavao sam to kroz sport, baveći se hrvanjem, kao klinac još i karateom, ali veći dio adolescencije i zapravo do svoje 24 godine sam trenirao i natjecao se u hrvanju i na taj način se rješavao tih emocija”, rekao nam je.
Provjerili smo kako izgleda kad primi čekić u ruke i razbija stvari, pa smo ga odveli u Sobu za razbijanje, koja mnogima služi kao dobra terapija za razne frustracije.
“Ja očekujem prije svega da se dobro zabavim, a možda se malo i umorim”, rekao je Mario, a uskoro se u to i uvjerio. Rekao je kako je fizički zahtjevno jer “razbijati ne možeš bez emocija”.
“Sve je zabavno, super. Još pogotovo uz muziku. Namjerno sam izabrao muziku koja ne korespondira baš za razbijanje jer se može razbijati i od sreće.”
Dok su se pivske boce i tastatura u trenu pretvorili u sitne komadiće, Mario priznaje da je ovo bila izvrsna metoda za rješavanje stresa. Zbog posla kojim se bavi često je na meti kritičara no komentari ga, kaže, ne diraju previše.
“Ne doživljavam negativne komentare više bi rekao zločeste, ali konstruktivni, pa i negativni komentar, opet je pitanje tko komentira, zaista ih gledam kako i treba sa zahvalom”, zaključio je.
Inače, sobe u kojima možete iskaliti svoj bijes postoje već dvije godine. U njima svoje frustracije liječe mladi i stari, a iz njih izlaze s osmijehom na licu. Tomislav Stanić, vlasnik soba za razbijanje, otkrio nam je kakve su reakcije posjetitelja.
“Njih, rekao bih, preko 95 posto bude fakat zadovoljno. Ima ljudi kojima ne odgovara i to je sasvim prihvatljivo. Ja sam mislio da će ih više biti, ali većina ekipe koja dođe s ciljem, koja ima ambiciju barem jednu bocu razbiti, njima će biti dobro”, kaže.
Ipak ima i onih kojima ni razbijanje ne pomogne. Takvu situaciju Tomislav je doživio prošlog Valentinova kad je iz sobe za razbijanje izašla uplakana žena.
“To je jedino kaj ja pamtim da se neko baš rasplakao i baš bio jako tužan”, rekao je Tomislav.
