(VIDEO) Ksenija Jukčić – frizerka u kolicima koja pomiče granice. S nama je podijelila svoju ohrabrujuću priču

Foto: Screenshot

Gdje ima volje i želje ima i napretka. Dokazuje to i Zagrepčanka Ksenija Jukčić koja svakim danom ruši predrasude. Prije 24 godine stradala je u Sloveniji kad je za vrijeme pljuska automobil talijanskih registracija naletio na njezin.

U nesreći je izgubila supruga i osam godina mlađu sestru, a nju je spasilo čudo. Danas je jedna od rijetkih, a možda i jedina frizerka u kolicima, a njezin vedar duh dokazuje da je samo nebo granica.

“Suština života, vas, vi se ne promijenite zato što vi hodate ili ne hodate. Vi ste opet osoba takva kakva ste bila samo što sad ne možete hodati, ali jurite s tim kolicima na sve strane i opet sve stignete jer stvar je u energiji”, govori nam frizerka Ksenija Jukčić.

Hrabrost i ljubav prema onom što radimo pobjeđuje sve prepreke. Dokaz tome je Zagrepčanka Ksenija Jukčić koju ni teška prometna nesreća u kojoj je izgubila sestru i supruga i prikovala za kolica nije zaustavila da živi punim plućima.

“Ja i moj suprug smo bili zajedno od 16 godine kao djeca, stvorili obitelj, stvorili poslove, jel’ tako, nije to malo i onda odjednom vam se desi zoom – probudite se i nema ničeg”, kaže.

Slomljena ruka, noga i rebra, operacija srca te infarkt kralježnične moždine posljedice su zbog kojih je Ksenija danas u invalidskim kolicima.

“Doživjeti jednu takvu tragediju, što bi rekla jedna moja prijateljica, to je hešteg života – kad se nađeš u situaciji koju ne možeš promijeniti, uživaj u njoj.”

Kada je nastradala i izgubila supruga imala je 32 godine i dvoje male djece – kćer od 8 i pol godina i sina od 3 godine.

“Ja imam njega u mojoj djeci i on bi mene imao u našoj djeci. Ne može osoba otići, ona možda fizički ode, ali uspomena na nju, gledate ju svaki dan. Ja sam stvarno sretna i ponosna na sebe što se sve to tako odigralo da sam preživjela, da sam s djecom, da gradimo taj život zajedno”, govori nam ova hrabra žena.

Upravo zbog sebe, ali i djece, Ksenija je znala da ne može odustati. Na rehabilitaciji u toplicama počela je vježbati ruke kako bi se što prije vratila na posao koji silno voli.

“Prvo morate napraviti sve zbog sebe, vi ste stup. Ja sam morala zamijeniti i mamu i tatu, ako ja ne znam baratati sa sobom kako ću ja onda tu energiju prenijeti na njih.”

Oduvijek je sve radila s puno ljubavi. Ksenija se u šišanje i feniranje zaljubila još u djetinjstvu. Njezina majka bila je frizerka, pa je bila redovit gost u salonu.

“Prvi moji klijenti su bili moji prijatelji u vrtiću. Nisam baš imala najbolje škare, sad imam daleko bolje. Imala sam one škare za rezanje papira. Tete su otišle piti kavu, a ja sam rekla da moja frizura više nije moderna i sebe sam prvu ošišala, a onda sam sve njih dohvatila i tete kad su se vratile doživjele su šok”, govori nam kroz smijeh.

Ljubav se nastavila, pa i nakon nesreće Ksenija se posla nije odrekla, a invalidnost je ni u čemu ne sputava.

“Živim stvarno jedan temperamentan život, ispunjen od vjenčanja, putovanja. Ja vozim, imam svoj auto, prilagođenu komandu, samo što ne mogu ustati, ali sam na koljenima jako brza, recimo tu sam k’o metak”, kaže.

Kseniji ništa nije problem, obavlja sve kućanske poslove, a slobodno vrijeme najviše voli provesti sa psom, ima dogu.

“Mene moj pas okrene na cesti. Ja imam dogu veliku, bila je neka rupa i ja se okrenem i šta sad pas ne pusti nikog k meni, ona mene čuva, ja sam na podu sjedim i zovem djecu ili nekog da smiri psa da se ja mogu vratiti u kolica.”

Život nije trka, već putovanje u kojem treba uživati, a upravo je Ksenijin neustrašivi duh pravi dokaz za to.

“Da bi vi postigli nešto morate puno raditi, da bi bili uspješni morate prihvatiti puno kritika, jednostavno morate biti fajter, eto to sam ja”, zaključuje.


Komentari