(VIDEO) Koliko je teško biti balerina? Ova nam je talentirana djevojka otkrila sve čari i muke zanimanja

Foto: Screenshot

Krv, znoj i suze, ali i puno smijeha. Mukotrpan rad koji se na kraju itekako isplati. Bar se to dogodilo balerini Anamariji. Tek joj je 20 godina, a već je nastupila na sceni jednih od najpoznatijih svjetskih kazališta u Rusiji. Dobila je i čast plesati u Orašaru.

“Nekad zna ići i krv, ovaj, ali to je sve već navika i normalan dio posla. Evo nedavno je meni isto tako prokrvarilo stopalo, pa smo se kolegica i ja zafrkavale bar sad znam koja je desna, a koja je lijeva”, govori nam Anamarija Marković, solistica baleta u HNK u Zagrebu.

E pa upravo je trudom i radom postigla da danas radi u Hrvatskom narodnom kazalištu. Još
kada je bila mala djevojčica znala je što će biti. Prvo sjećanje na plesanje i balet joj je sretno.

“Mislim ja sam oduvijek zapravo po kući plesala, onda su se meni svi smijali i ja sam uvijek
govorila ‘ja ću biti balerina’. Sjećam se da sam imala jedne crvene šlape i skroz sam ih poderala koliko sam stalno plesala. Vrhovi prstiju su bili poderani, mama je rekla dobro, to je to, upisat ćemo je u baletnu školu”, kaže mlada balerina.

I tako je i bilo. Nije joj bilo lako uskladiti školovanje i balet, ali i u tome je nekako uspjela. Priznaje da je to bila velika žrtva za nju, ali i za njene bližnje. Znala je čemu teži i bila je strpljiva.

“Tako, na primjer, ujutro sam bila na nastavi do 2 sata, onda sam se spustila stepenicama dolje i otišla u baletnu školu i to je trajalo do 7, 8 navečer. Naravno, nije svaki dan bio do 8, ali okvirno je bilo tako”, priznaje.

Baviti se baletom nije nimalo jeftino. Samo baletne papučice koštaju oko 400 do 450 kuna. A u jednoj sezoni potrebno je oko 20 do 30 pari. Anamarija uvijek ima barem malu tremu pred nastup.

“Kad se krene na scenu, kad napravim prve korake, jednostavno zaboraviš na to i jednostavno kreneš plesati”, govori.

No za to je potrebno puno odricanja. Anamariji dan započinje već oko 7, a zatim je čeka puno vježbi i proba. Slobodna je jedino nedjeljom. To vrijeme najviše voli provesti s najbližima. Otkrila nam je s kojim se problemima balerine susreću.

“Umor i iscrpljenost jer jako puno radimo, nekad i preko svojih granica pa onda dođeš doma navečer ne možeš se ni pomaknuti, nekad i teško zaspiš. Moramo paziti na prehranu, trebamo jesti raznoliko i zdravo u umjerenim količinama kako bi imali dovoljno snage za sve te probe koje odrađujemo cjelodnevne, ali opet s druge strane moramo paziti kako bi imali lijepu figuru.”

Ali to sve vrijedi kad u ruke prime i nagrade. Anamarija ih iza sebe ima nekoliko. A ono što će zauvijek pamtiti je stipendija od godinu dana na prestižnoj ruskoj akademiji.

“Mislim da sam puno sazrela i kao osoba i kao plesač i kao prijatelj i kao bilo šta. Stvarno sam beskrajno zahvalna svima koji su prepoznali nešto u meni i dali mi priliku da ja tu svoju ljubav pokažem na sceni.”, rekla nam je.

Ima i kritika, kao i u svakom poslu. Svaki dan je novi početak i prilika da postaneš bolji. Tako razmišlja naša balerina. Uvijek teži boljem i iznova se motivira.

“Trebaš prihvatiti da nekad nešto nije bilo u redu, na čemu moraš raditi, mislim na kraju krajeva mi težimo tome da budemo bolji, što profesionalniji, daješ uvijek najbolje od sebe i prikazuješ najbolje od sebe”, govori nam.

Njen san je postati primabalerina. Svima onima koje balet zanima barem malo, poslala je važnu poruku.

“Poručila bih im da ako vole plesati, ako osjećaju da je to njihov poziv da iskoriste to, da daju sve najbolje od sebe i najvažnije da uživaju u tome što rade, da to rade sa srcem”, zaključuje Anamarija.

Naravno, pandemijsko vrijeme donijelo je nove izazove, pa tako i za ansambl baleta. Zbog aktualnih mjera nastupaju pred polupraznim gledalištem, ali se nadaju da će se to što prije promijeniti.

Komentari