FILM O ŠIMUNIĆEVOJ NAPRASNO PREKINUTOJ KARIJERI: ‘Zahvaljujem braniteljima i domoljubima!’

Facebook

Šimunićeva karijera završena je naprasno, zbog uzvika “Za dom” i “U boj” nakon kvalifikacijske utakmice protiv Islanda kojom se Hrvatska plasirala na svjetsu smotru lani u Brazilu. 

Ushit, s ovacijama. Tako je izgledala publika u zagrebačkom kinu Europa prigodom promocije filma – Moja voljena Hrvatska – o nogometašu i domoljubu Josipu Šimuniću. Redatelj Jakov Sedlar, u produkciji izraelske produkcijske kuće, Jerusalem filma, snimio je film o hrvatskom nogometnom reprezentativcu svojim prepoznatljivim rukopisom, dokumentaristički, toplo i ozbiljno.

“Kako sam odgojen, kako razmišljam i što sam želio . To nije dolazilo u obzir”. Riječi su Josipe Šimunića koje smo tioliko puta pročitali, a sada smo ih osjetili s onim titrajem u njegovom glasu, u filmu Jakova Sedlara.

Šimunićeva karijera završena je naprasno, zbog uzvika “Za dom” i “U boj” nakon kvalifikacijske utakmice protiv Islanda kojom se Hrvatska plasirala na svjetsu smotru lani u Brazilu. Proganjan i omalovažavan ostao je u šoku, no ustrajao je u svojoj borbi i unatoč suspenziji Fife koja je značila i prekid njegove karijere. Ovim filmom Joe, kako ga od dragosti zovu prijatelji i suigrači želio je samo jedno…

Ovaj film je priča mog života, moje karijere i moje istine. Zbog istine sam odlučio napraviti film. Jer, bolje da ja ispričam nešto o sebi nego da neko drugi, zlonamjeran priča priče o meni. Zahvaljujem svim braniteljima i hrvatskim domoljubima uz poruku da nisam niti fašist niti nacist.Svi koji me znaju mogu to potvrditi“.


U filmu su izvrsno posložene sekvence iz života Josipa Šimunića, o njemugovore australski treneri koji su ga podizali, nisu izostali ni njegovi roditelji koji su predanim odgojem i uvažavanjem radnih navika od Josipa napravili vrhunskog profesionalca, a mnogi njemački treneri i igrači koji su desetak godina s njim igrali po Njemačkoj bili su prepuni riječi hvale za hrvatskog reprezentativca.

photo (1)

Film o Šimuniću već je krenuo u distribuciju po američkim i kanadskim televizijskim kućama, a cijelo djelo scenarista Jakova Sedlara, tekstualnog urednika Hrvoja Hitreca i snimatelja i montažera Darija Bajurina raritetan je i kvalitetan uradak u našoj sportskoj, može se reći čak i političkoj, filmskoj dokumentografiji.

Unatoč finom djelu teško je u okolnostima koje su od Šimunića pokušale napraviti političkog monstruma očekivati taj film na hrvatskim televizijama. I to je u cijeloj priči – užasavajuće. Jednom smo se zapitali – Hoće li ikad itko Josipu Šimuniću reći hvala.

Srećom, hoće. Prepuna kino dvorana ovacijama je dočekala i ispratila Šimunića nakon filma.

Komentari

loading...