Doktori za seks serija je o pionirima seksualne revolucije, napravljena po istinitim pričama iz života dr. Mastersa i dr. Johnson.
Doktori za seks vratili su se na Pickbox s trećom sezonom, a mi vam donosimo 8 zanimljivih i stvarnih činjenica iz njihovih života i istraživanja!
8. BRAK MASTERS-JOHNSON
15 godina nakon što su započeli istraživanja, Masters je ostavio svoju ženu i oženio Virginiju Johnson. Oženili su se 1971., iako su se razveli 1992. Njihov seksualni odnos uistinu jest počeo kao dio znanstvenih istraživanja i istina je da je Masters nagovorio Johnson da se seksaju za istraživanja.
7. 10 000 SEKSUALNIH ODNOSA
Tijekom istraživanja, Masters i Johnson promatrali su 10 000 seksualnih odnosa. Koliko bi to iznosilo sati gledanja (uživo) nekog drugog kako se seksa?
6. PROSTITUTKE
Istraživanja su uistinu započela s prostitutkama. Njih 145 sudjelovalo je u istraživanju prije nego što su Masters i Johnson počeli istraživati i druge pripadnike zajednice.
5. ORGAZMI
Masters i Johnson znanstveno su dokazali da je muškarcima potreban pauza nakon ejakulacije prije nego što mogu opet doživjeti orgazam. Ženama ne treba pauza i mogu imati višestruke orgazme.
4. STARI LJUDI
Otkrili su i da su, iako im treba duže da se uzbude, stari ljudi od 70 ili više godina savršeno sposobni imati intenzivne orgazme i zdrav seksualni život.
3. GEJ LJUDI
Otkrili su i da homoseksualci, bez diskusije, vrlo brzo shvate tko je dolje, a tko gore. Također, bez verbalne komunikacije, kod lezbijskih parova vrlo se brzo pokaže tko ima seksualnu kontrolu.
2. HOMOSEKSUALNOST
Između 1968. i 1977., Masters i Johnson liječili su homoseksualnost, koja se u to vrijeme smatrala abnormalnom. U tih 6 godina, prijavili su uspješnost od 71% preobraćenih homoseksualaca, no ispalo je da je Masters lažirao rezultate. Kasnije je Thomas Maier potvrdio da su rezultati falsificirani.
1. SEKSUALNA DISFUNKCIJA
Masters i Johnson bili su pioniri i u području seksualnih disfunkcija. Razvili su metodu brzog liječenja uz pomoć psihoterapije, i u tome su imali uspješnost od 80%. Prije njih, liječenje je imalo jako mali postotak uspješnosti.
