‘SVIJET JE NA PREKRETNICI, MISLIM DA POMALO SHVAĆAMO’ Zagrebačka glumica otvoreno o poremećajima u prehrani

Foto: Instagram

Ljeto je u punom jeku, a vrući dani sa sobom donose godišnje odmore, plaže, skidanje u kupaće kostime i, za mnoge, naglašenu nesigurnost i nezadovoljstvo vlastitim tijelom. Taj je osjećaj na svojoj koži osjetila i zagrebačka glumica, 27-godišnja Petra Svrtan. Petra se godinama borila s poremećajima u prehrani, a sada o svemu hrabro javno progovara i zagovara tzv. body positivity. Što to točno znači, zašto su poremećaji u prehrani još uvijek svojevrsna tabu tema te koja je njezina priča, Petra je otkrila u razgovoru za Zagreb.info.

Zagovarateljica ste ljubavi prema vlastitom tijelu, a i sami ste se nekada borili s poremećajem u prehrani. Zašto ste se odlučili o tome javno progovoriti i zašto mislite da je iznimno bitno prihvaćati sebe baš onakvima kakvi jesmo?

Poremećaji prehrane su stvar mentalnog zdravlja i mislim da je ključno govoriti o tome, posebice javno, da ljudi vide da nisu sami. Isto vrijedi i za sve druge sfere mentalnog zdravlja. Trebamo omogućiti ljudima sigurnu zonu u kojoj će se lakše otvoriti, povjeriti. Mladi ljudi trebali bi u medijskom prostoru čuti i vidjeti ljude koji nutrinu stavljaju ispred vanjštine, koji se ne srame samih sebe.

Trebali bismo očistiti medijski prostor od srama, reklamiranja dijeta i proizvoda koji garantiraju brza rješenja u vidu gubitka kilograma, zatezanja tijela ili usporavanja starenja kako bi ljudi prestali povezivati vanjski izgled s ultimativnim unutarnjim zadovoljstvom. Odgovori nisu izvan nas, nego u nama. Zadovoljstvo je negdje duboko unutra, skriveno ispod slojeva i naslaga koje smo si sami napakirali.

Što zapravo za Vas znači pojam “body positivity”?

“Body positivity” za mene je pokret koji otvara širok prostor zadovoljstva u svakom tijelu, u tijelima svih gabarita. Danas se moramo boriti za pronalazak onog duhovnog u materijalnom jer se to dvoje isprepleće, izgubili smo nit u kapitalističkom vrtlogu proizvoda, ponude i potražnje, prvoloptaškog marketinga, oglašavanja omota i barkodova na celofanima, reklame koja sve prodaje. Svijet je na prekretnici, mislim da pomalo shvaćamo da je vrijedno uzeti si vremena i zagrepsti malo dublje u sebe i u druge mimo izgleda, oblika tijela, veličine, sve to je toliko banalno i nebitno.
Kako ste se Vi izliječili? Borite li se još s nesigurnostima? 
Osobni život bio mi je u rasulu prije tri godine, bila sam nesretna i obmanjivala se na svakom koraku i pravila se pritom da je sve u redu. Zdravlje mi je bilo narušeno i odlučila sam se za holistički pristup – psihoterapija, rad na promjeni prehrane i suvremena medicina. Uspjelo mi je i mogu reći da sam prošla trnovit put, no nažalost mnogi mladi ljudi ne uspiju. Treba o tome govoriti otvoreno i pokazati da je ozdravljenje, uz veliki trud, itekako moguće. Još uvijek se borim s nesigurnostima jer sam čovjek, mislim da je to stvar ljudskosti. Priznati si da smo ranjivi, da nas boli, da smo osjećajni, dopustiti ljudima da uđu u naš život, shvatiti da ne možemo baš sve sami i da je biti nesiguran u redu, da nikome ne moramo dokazivati da smo jaki i da nas ništa ne dira. Bez svih ožiljaka ne bismo bili ovdje.
Mislite li da su poremećaji u prehrani još uvijek tabu tema i da se o njima premalo govori?
Definitivno mislim da se o poremećajima prehrane premalo govori i još čitam naslove u medijima poput “ovo ljeto bez parea na plažu”. To su sve mogući okidači za poremećaje prehrane i moramo početi u javnom prostoru ukazivati na to da se od poremećaja prehrane boluje ponekad cijeli život, ponekad se od njih i umire, a mogu početi naizgled bezazlenim komentarima na račun izgleda. Trebamo upozoriti ljude da takve komentare zadrže za sebe jer su uglavnom rezultat vlastitih nesigurnosti, a i u načelu su nebitni, no mogu nanijeti veliku štetu.
Stiglo je ljeto, a samim time mnogima su nesigurnosti još naglašenije. Kakva je situacija kod Vas, brine li Vas, kao mnoge, kako izgledate u kupaćem kostimu?
Nimalo me ne brine kako izgledam u kupaćem kostimu, već se veselim otočkim šetnjama sa psom, opuštenim večerima s prijateljima uz more, sladoledu, plivanju i hvatanju boje na suncu. Život je za nas spremio toliko puno lijepih stvari da mislim da se stvarno ne bismo trebali brinuti o tome kako izgledamo.
Foto: Instagram
Pazite li na prehranu, vježbate li?
Ne pazim na prehranu, vjerujem u balans i intuiciju. Kad tijelu damo ono što traži, zadovoljni smo i nastavljamo dalje sa životom. Tijelo će to možda opet tražiti sutra i opet ćemo mu dati ono što treba, bila to čokolada, salata, pizza, pivo, riba na gradele, varivo ili sladoled. Zaboravili smo slušati svoje tijelo – umjesto toga slušamo mozak koji nam nameće da je nešto zdravo ili nezdravo, da nešto smijemo ili ne smijemo i u konačnici smo nezadovoljni, ne jedemo ono što zaista trebamo i želimo nego ono što je netko negdje proglasio zdravim pa to smijemo jesti u neograničenim količinama ili jedemo “zabranjeno voće” i toliko se izgubimo u adrenalinu jer jedemo nešto što ne smijemo da ne možemo stati s prejedanjem.
Treba skinuti etiketu “zdravo” i “nezdravo” sa sve hrane, to su kvalitete koje smo joj mi nametnuli. Hrana je u suštini moralno neutralna, ima svoj okus, miris, teksturu, temperaturu i po tome bismo trebali odlučiti što ćemo jesti. I po tome čini li nas to što smo pojeli zadovoljnima, osjećamo li se dobro nakon što smo to pojeli? Ako se na taj način prepustimo intuiciji kod jedenja, tijelo će znati kad treba stati, kad mu je dosta, što i koliko točno želi jesti i kada.
Moramo iz javnog prostora očistiti priče o dijetama i kontroli porcija te početi govoriti o intuitivnom jedenju. Isto vrijedi i za vježbanje. Ako nismo profesionalni sportaši, najbolje bi bilo da vježbamo onoliko i na onaj način na koji nas tijelo zove. Trenutno puno hodam, puno plivam, vozim bicikl na posao kad sam u gradu i ne opterećujem se satnicom i kalorijama. To bih svima preporučila.
Za kraj, što biste savjetovali svima koji se bore s nesigurnostima, ali i poremećajima u prehrani, a boje se o tome javno progovoriti?
Na svakom koraku primjećujem neki vid poremećaja prehrane – oni se skrivaju u sitnim nezadovoljstvima, laganoj ili jačoj kontroli unosa hrane, veličine porcija, svakodnevnom vaganju i uspoređivanju sa sobom i drugima, čestom gledanju u ogledalo i stalnom provjeravanju izgleda, provođenju sati i sati u teretani kako bi se misli skrenule s dubljih unutarnjih problema ili negativnih emocija s kojima se ne želimo ili ne možemo suočiti.
Želim poručiti svima koji primjećuju neki oblik poremećaja kod sebe da se jave na psihoterapiju, pitanje je vremena kad će se njihova brižno čuvana obrana raspasti i iz tame će ionako izići demoni s kojima su se bojali suočiti – te demone možemo pretvoriti u saveznike tako da se bolje upoznamo s njima, s tim mračnim dijelom sebe, s ranjivim čovjekom u nama koji je napravio neke pogreške, koji nije bio dobar ni prema sebi ni prema drugima, a upoznavanje sa svojom sjenom odvija se u sigurnom okruženju na terapiji.
Tek kad se s njome upoznamo, možemo postati potpuni, tek tada možemo stvarno biti dobri prema sebi, kada smo u potpunosti iskreni sami sa sobom. Vjerujte mi na riječ da se taj rad itekako isplati.
Foto: Instagram


Komentari