Jutro, dan, noć. Svatko ima svoje omiljeno vrijeme za skrolanje po omiljenoj društvenoj mreži. A sve češće mladi se okreću globalnom trendu, TikToku pa smo provjerili kod stručnjaka kakve opasnosti sa sobom nosi ta društvena mreža.
“U jednom istraživanju doslovno kaže jedan čovjek da mu je TikTok tijekom pandemije doslovno spasio život. Ono što mi znamo je da TikTok već neko vrijeme ustvari raste u brojkama i pandemija je više manje bila okidač za globalnu popularnost te forme”, objašnjava izv.prof.dr.sc. Domagoj Bebić, Fakultet političkih znanosti.
Stručnjak za društvene mreže, profesor Bebić, rekao nam je da generacija Z, mladi od 7 do 24 godine, komunicira kao nijedna druga dosad.
“TikTok ima tu jednu stvar da ne gleda nužno u granice nego da u jednoj cijeloj regiji, govorimo o bilo gdje na svijetu da se širi, ukoliko je sadržaj medijski interesantan, da se širi velikom brzinom”, objašnjava Bebić.
A kao i ostale društvene mreže, TikTok može biti opasan. Pojavljuju se raznorazni izazovi od kojih neki nisu bezazleni.
“Svaka od viralnih platformi ima u sebi nekakvu potencijalnu, opasnu, potencijalno opasan trend tipa da ljudi rade ekstremne stvari da bi postigli popularnost. Ali, to upravo ide u korak, pazite i sa opasnim selfiejima koji su bili trend, onda opasnim YouTube videima, imate mnoge YouTubere koji su radili ekstremne stvari pa i u Hrvatskoj, da bi, ne bi li stekli popularnost”, kaže Bebić.
Navedeni trend komentirala je i Ella Selak Bagarić, psihologinja u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
“Kada se dogodi tragedija, koja se nažalost događa i kad je u pitanju TikTok, kada su u pitanju neki izazovi, obično javnost reagira tako da upiremo prstom “tko je kriv“. Jesu li krivi vršnjaci, je li kriva škola, jesu li krivi roditelji”, tvrdi Selak Bagarić i dodaje kako se mladi najčešće smatraju neranjivima i misle da opasnost postoji, ali da se neće dogoditi baš njima.
“Mladi će zapravo ignorirati sve one opasnosti o kojima u zadnje vrijeme govorimo, pogotovo kad je riječ o TikToku i usmjerit se na ono što dobivaju, a dobivaju zapravo lajk koji im daje jedan osjećaj ugode, kratkoročno, i to zapravo funkcionira tako da evocira ponovno traženje uzbuđenja, ponovno traženje ugode i onda možemo zapravo biti u problemu jer to doista izgleda kao da su djeca navučena na pozitivne komentare, na to da su u fokusu i da dobivaju jako puno pažnje”, kaže psihologinja i objašnjava da se djeca i mladi rijetko obraćaju roditeljima kad imaju neki problem na društvenim mrežama.
Profesor Bebić se nada da će Tiktokeri biti profesija u budućnosti. Influencerica Veronika Rosandić otvorila je TikTok, ali ipak kaže da su neki drugi tu preuzeli scenu.
“Meni je to dosta komplicirano i teže, ja volim ove profesionalne uređaje za montažu na kompjuteru, ali kad nemate vremena može se sve to izmontirati i unutar mobilnih aplikacija. TikTok je jako napredan i taj trend postaje sve popularniji, meni se dosta teško prilagoditi na TikTok iako pokušavam, ali nešto mlađi naraštaji tu su ipak preuzeli u potpunosti scenu”, tvrdi Rosandić.
Ni katolkinje influencerice ne snalaze se toliko na TikToku. Imale su dobru namjeru početi s time, ali nije im dugo trebalo da odluče kako se time ipak neće baviti.
“To smo pokrenule prije pola godine i ugasile jer nekako nismo se vidjele u tome, zasad smo samo na Instagramu i Reelsu, evo, to je naš TikTok”, kaže Marijeta Martić, influencerica katolkinja.
Ipak, treba imati na umu da ova nova društvena mreža može stvoriti i ovisnost.
“Ljudi imaju tendenciju da postanu ovisni o određenim sadržajima zbog toga što to spada u dnevnu rutinu. Isto kao što su ljudi prije bili u navodnike ovisni o jutarnjem čitanju novina, jel tako, tako su danas, možemo iskoristiti tu riječ, mada ja ne bih u ovom kliničkom obliku nego da bi se informirali, zabavili itd. Ono što možemo primijetiti kao trend, da poboljšaju svoje raspoloženje tu je TikTok recimo jedna od ključnih stvari zbog toga što on ima tu tendenciju kratkoročno poboljšati raspoloženje korisnika“, objašnjava profesor Bebić.
“Ne možemo im zabraniti da odrastaju u vrijeme u kojem odrastaju. Dakle društvene mreže su dio njihovog života. Mi se s tim moramo pomiriti, ali to ne znači da smo digli ruke i rekli, to se nas ne tiče”; zaključuje psihologinja Selak Bagarić.
