Stjepan Vukadin: ‘Kad sam u Zagrebu, najviše volim posjetiti Dolac’

Foto: Instagram

Stjepan Vukadin slovi za jednog od  najboljih mladih chefova hrvatske gastro scene. Kao dječak se zaljubio u kuhinju, no s 14 godina ušao u Sjemenište s namjerom da jednog dana bude svećenik. Ubrzo je shvatio da je kuharstvo ipak njegov životni poziv i upisuje srednju kuharsku školu u Šibeniku. Danas je chef kuhinje splitskog restorana s Michelinovom preporukom, i dio žirija Masterchefa koji svakim danom ima sve više odanih gledatelja.  Stjepan je oženjen i otac godinu dana starog sinčića Gabrijela, s čijim je rođenjem, kaže, osjetio najveću moguću ljubav. Za Zagreb.Info otkrio je kako se snalazi u žiriju popularnog showa, kako se nosi s kritikama i poslovnim izazovima.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Stjepan Vukadin♥🔪♥ (@chef_vuki)


Kako ste dospjeli u žiri Masterchefa ? Što mislite o toj ulozi?

Dobio sam upit od produkcije Nove Tv želim li doći na casting za žiri novog MasterChefa. Odazvao sam se pozivu i eto, tu sam di jesam. Definitivno jedno novo i lijepo iskustvo.

Kakvi ste prema kandidatima?

Strog i pravedan. Iako na prvu možda izgledam prestrogo i ozbiljno, shvate da jednostavno imam takav izraz lica i govor tijela. U srcu sam ipak “mekani” Stipe (smijeh).

 Tko vam je najveći kritičar? 

Najveći kritičari su mi moji bližnji. Supruga, prijatelji, roditelji…oni me poznaju onakav kakav jesam zaista. Upoznat će nas i publika malo-pomalo. Sve u svemu jako pozitivne reakcije dobivam. Ima i negativnih, mi smo jednostavno takav narod. Ali kako kaže ona stara: “Nije se rodio ko je svima ugodio”.

Prepoznaju li vas ljudi na ulic, trgovini, susjedstvu? Kako reagirate na to? 

Pa da. Malo je čudno kada vas nepoznati ljudi pozdravljaju, traže da se fotografiraju s vama, pričaju o emisiji, komentiraju…čudno da ali susretljiv sam sa svima tako da mi to nije problem. Komentari su jako pozitivni od strane bližnjih i jako su ponosni na mene.

Kada se rodila ljubav prema kuhanju?

Ljubav je nastala još odmalena. Mama, pokojna baka i stric uvik su nešto kužinavali. Uvijek sam bio tu negdje oko njih. Pretpostavljam da je od tu sve krenulo.

 Gdje ste se školovali? Gdje ste sve radili, što vam je bilo najizazovnije?

Školovao sam se u Šibeniku, turistička škola smjer kuhar. Početci moga rada su bili u Marini Frapa resortu u Rogoznici. Tu sam stekao osnovno znanje. Otišao sam i van granica Hrvatske na par godina da bi stekao iskustvo i znanje u Nemačku i Austriju. Po povratku preuzimam resort Marinu u Trogiru gdje vodim dvije kuhinje od 18 ljudi. Mogu reći da mi je upravo ovaj posao bio najizazovniji jer s 24 godine voditi toliki broj ljudi i biti autoritet nije bio lagan zadatak, uspješno sam savladao sve prepreke ali i naučio dosta o ljudskim odnosima i koliko je bitan tim i timski rad. Nakon toga prelazim u restoran Zrno Soli u Splitu gdje i sad vodim kuhinju, svoj tim ljudi i radimo ono što volimo. Kuhamo s ljubavlju.

Jeste li ikada kuhali u nekom restoranu u Zagrebu? Koji vam je omiljeni restoran u Zagrebu? Što najviše volite od zagrebačke hrane? Koju zagrebačku tržnicu najviše volite?

Nisam još imao prilike kuhati po zagrebačkim restoranima, što zbog obaveza u svom restoranu što zbog manjka vremena. Bilo je nekih prijateljskih gostovanja. Svakako bi u budućnosti volio i Zagrepčanima prezentirati svoja jela. Restoran u koji vrlo rado volim otići je Mašklin i Lata mog dragog prijatelja. Atmosfera, ambijent i domaća hrana jednostavno je dobitna kombinacija. Upravo je domaća spiza što bi mi rekli nešto što volim pojest s ekipom i bližnjima. Naravno, da ima trenutaka kada situacija zahtjeva kuhinju fine-dining koncepta, ali “domaće” je nekako moj confort-food.

Dolac je tržnica koja ima svoju priču, dušu, vrhunske namirnice i jako pozitivne ljude koji se trude osigurati nam namirnice za današnji ručak. Iz tog razloga Dolac najviše volim posjetiti kada sam u Zagrebu

Komentari