SLAVILA BI 71. ROĐENDAN: Đurđica Barlović ostat će upisana u povijest, a mnogi se sjećaju i njezine zanimljive izjave o Zagrebu

Foto: Instagram screenshot

Napustila nas je iznenada i prerano, ali njezino će ime ostati zapisano u domaćoj glazbenoj povijesti. Da je poživjela, Đurđica Barlović ovih bi dana proslavila svoj 71. rođendan.

“Sjećanja na mamu ne blijede. Kad imate deset godina i kad imate 40 godina, ona su tu. To će za nas uvijek biti lijepe uspomene na obiteljska druženja, rođendane, ručkove, ljetovanja na Pagu… Brat i ja smo bili na Mirogoju i zapalili svijeću, kao što i inače radimo. Sjetimo se, naravno, uvijek i mame i tate. Ne samo na njihove rođendane, ali na ove dane posebno”, prije tri godine za 24 sata rekao nje njezin stariji sin Hrvoje.

Te 1992. u kolovozu estrada, kao i cijela javnost, u šoku je primila vijest o njezinu odlasku. Vođa Novih fosila, pokojni skladatelj Rajko Dujmić, rekao je kako su u njegovu domu u tom trenutku stali svi satovi. Tek kasnije je čuo vijest i protumačio to kao Božji znak. Đurđica Barlović preminula je u zadarskoj bolnici u 42. godini.

Đurđica i Rajko bili su bliski suradnici i prijatelji. U postavi koja se uspinjala, uz Moku i Marinka Colnaga, bili su i njih dvoje. Imala je izuzetan raspon glasa i prema njoj je Rajko pisao pjesme. Bez problema pjevala je sve, pa i bas linije. Dujmić je govorio da je Đurđica imala rijetku, takozvanu srebrnastu boju glasa, vezu između soprana i tenora. Na svoj je, poseban, nježan način izgovarala “s” i “š” te je osvojila djecu.

Đurđica je i kao djevojčica pjevušila po cijele dane. Sa samo 13 godina stala je na veliku pozornicu u glazbenom natjecanju “Djeca pjevaju”, a njezin talent uočili su i producenti tad popularne zabavne emisije “Obraz uz obraz”, pa se Đurđica 1974. pojavila kod Milene Dravić i Dragana Nikolića. To je bio njezin prvi zabilježen nastup na kojemu je pjevala “Kad bi bio samo moj”.

U Zagreb se Đurđica preselila nakon što je završila srednju građevinsku školu u Splitu. Spremila je kofere i zbog veće mogućnosti realizacije glazbene karijere napustila rodni grad. U jednom od kasnijih intervjua rekla je da je tada znala što će je dočekati u Zagrebu, nikada ne bi napustila Split.

“Spakiram kofere, kažem roditeljima da idem i eto me u gradu pod Sljemenom. Da sam znala što me čeka sigurno nikad ne bih mrdnula iz Splita”, priznala je svojedobno.

Dočekala ju je masa obožavatelja, ljudi koji su je voljeli i nisu to skrivali, ogromna popularnost… S njome se, kao i sa slavom, dobro nosila, a na pitanje zašto ne odgovara obožavateljima na pisma, Đurđica je rekla da ih ima previše i da postavljaju više od jednog pitanja. Molila ih je da budu strpljivi i obećala da će svi dobiti svoje odgovore. Bilo je to nakon “Diridonde”, autora Zdenka Runjića, prvog singla koji je pjevala s Fosilima 1977. na Splitskom festivalu.

Prije Rajka, naime, za Fosile su pisali Hrvoje Hegedušić, Stipica Kalogjera i Zdenko Runjić. Kad je Dujmić napravio album “Da te ne voli” sa svojim pjesmama, Fosili su postali megazvijezde i prodavali se u dijamantnim tiražama. Uslijedio je album “Nedovršene priče”, pa “Budi uvijek blizu”… na kojemu je Đurđica bila potpisana kao – dirigent.

“Da, dirigent. To treba shvatiti doslovno. Radili smo bez ‘idiota’ (elektronski bubnjar) i u svakoj pjesmi u prvoj fazi ide samo bubanj. Uvijek treba netko biti odmornog uha i davati nam tempo, baš dirigirati. E, u dvije pjesme sam to bila ja”, pojasnila je Đurđica po izlasku albuma.

Snimali su u Milanu, a Đurđica je htjela da s njima bude i ugledna radijska novinarka Maja Sabolić. Nitko od Fosila nije govorio talijanski, a kako je Maja profesorica talijanskog jezika, zamolili su je da pođe s njima i bude kontakt između Fosila i ekipe u Milanu. Majine su ideje bile da se ploče zovu “Nedovršene priče” i “Budi uvijek blizu”.

Rajko Dujmić rado je govorio o zajedničkim počecima i uvijek je isticao koliko je Đurđica bila velik prijatelj. Njih dvoje bili su par za nositi opremu jer su bili iste visine. U to vrijeme nije bilo tehničara, glazbenici su sami nosili instrumente.

“Kad smo, primjerice, igrali nogomet s Balaševićevim bendom ili Sedmoricom mladih, uvijek je Đurđica stajala na golu pa se nitko nije usudio pucati da je ne povrijedi”, govorio je Rajko, piše spomenuti medij.

Fosili su bili vodeći bend u pop glazbi bivše zemlje, s ludim tempom nastupa. Svaki dan imali su jedan ili dva koncerta i Đurđica je to sve teže podnosila. Kad god je mogla, sinove je vodila sa sobom na nastupe, no udaljenija putovanja teško su joj padala. Nedostajala joj je obitelj, sinovi i odlučila je – otići.

“Bila je prava majka i domaćica. To joj je bio imperativ i na prvome mjestu. Nije joj trebao muškarac da joj promijeni plin, a nekad je i gume sama mijenjala na autu. Kuća je uvijek bila čista”, za spomebuti medij rekao je svojedobno njezin sin Hrvoje.

Đurđica je iza sebe ostavila oko 34 festivalska nastupa, komercijalne nastupe, turneje, humanitarne koncerte. Snimila je samostalne albume “Đurđica” 1984., godinu kasnije “Za tebe ću”, “Ti si moje nešto” 1986. i 1988. “Da odmorim dušu” koji su na sebi imali sjajne kompozicije “Osjećam to”, “Ljubiš me u vrat”, “Sestrice”…

Spremila je 1992. godine peti samostalni album kada je otišla s djecom na ljetovanje na Pag. A onda se dogodilo najgore -infarkt. Preminula je u zadarskoj bolnici 26. kolovoza. Iza nje su ostali sinovi koji su tad imali Hrvoje 11, a Borna samo četiri godine. Osim visokog tlaka nikada nije imala ozbiljnije zdravstvene probleme.

Komentari