PROVINCIJA I SELJAŠTVO Veljača u obrani Tomaševića kritizira stil ‘naših gorostasa’ i gospode iz protokola: Kao dimije vozača Čazmatransa

Foto: Instagram/Twitter/kolaž

Domaća scenaristica, aktivistica i kolumnistica, 40-godišnja Jelena Veljača stala je u obranu aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, nakon što je su neki na društvenim mrežama kritizirali njegov stajling prilikom posjeta francuskog predsjednika Emannuela Macrona.

Naime, u svojoj kolumni za Jutarnji List, Veljača je iznijela svoje stajalište o kritikama na račun Tomaševićevih cipela.

“Na samom startu ove analize tijekom koje ću pokušati objasniti zašto moda nije isključivo frivolna stvar kako nas (f)rigidni intelektualci često vole opominjati, stavljajući tako svaku ženu sa štiklom na neko drugotno mjesto u piramidi važnosti, privilegije i moći, napomenula bih da mi je poseban gust činjenica da je sve počelo na muškom zidu, i da sam do pisanja ovog teksta većinom o hrvatskom fenomenu loših cipela raspravljala s muškarcima. Zašto nam je toliko grozna ta fotografija”, započela je.

“Na toj je fotografiji i sam gradonačelnik Tomašević, točnije, njegove noge, negdje od ispod koljena do tla, noge u crnim tenisicama i dobro skrojenim hlačama. Napali su stručnjaci za protokol njegov stajling, savjetujući mi prije ovog teksta da nikako ne zaboravim grozomornu činjenicu da je u špalir s Macronom došao bez kaputa i u tenama, ali ne mogu si pomoći da u tome ne vidim stvarni dio identiteta gradonačelnika, jednu lijevo-zelenu naviku, autentični dio njegova postojanja”, navodi scenaristica pa nastavlja.

”Te vrste urbanosti i opuštenosti ne bi se posramili, čini mi se, ni Skandinavci koje često zazivamo kao svijetle primjere u svemu, od socijalnih politika do penzija, zaboravljajući da uz to ide urođena skromnost, svijest o osobnoj odgovornosti, istinska neopterećenost moći i parama. Ide li uz to i neopterećenost modom, pa i protokolom? Moguće, ali neopterećenost i neukus ipak nisu riječi koje spaja znak jednakosti. Hlače naših uniformi, ali i gospode koji su valjda poštovali protokol posebna su priča, ali iz podvrste koje modnim znancima izazivaju noćne more: široke, neskraćene, poput dimija koje padaju na cipele vozača Čazmatransa”, komentirala je Veljača.

“I naravno, dok možemo benevolentno ustvrditi kako moda nije ključna za uspjeh ni vanjske ni unutrašnje politike, ipak govori o tome da ti ljudi očito ne vide stoje ružno, što pogrešno, stoje lijepo, stoje moderno, što staromodno, a što izvan svake pameti odurno. Ja ne znam kako je takva cijepljenost od estetike povezana s finoćom, skladom, proporcijom, razumijevanjem drugih kultura, velikodušnošću, otvorenošću, jer sve što taj nesrazmjer između elegantnog, opuštenog, nježnog, stilski savršenog Emmanuela Macrona i naših gorostasa čiji ristovi jedva stanu u cipelu kao da nikad nitko nije čuo za pojam šivano/rađeno po mjeri poručuje da nam nema spasa”, piše Veljača.

”Nemojte ni pokušavati s ali to je nevažno stavom, jer se apsolutno slažem s vama: osobni modni izričaj je posve nevažan i čak ga je neukusno ocjenjivati (osim za zabavu za vrijeme dugotrajnih pramenova kod frizera subotom), kad ne bi bio tako jasna poruka o seljaštvu i, još gore, tvrdoj glavi koja je u potpunosti neprijemčljiva za svaku vrstu kvalitetnog inputa. A onda mi je ljubazni komentator s Fejsa poslao link na Macronove cipele. Vječno ću mu biti zahvalna na paušalni pogled na taj komadić stila”, dodala je razočarano.

“Dakako, najvažnija nije obuća, već tko u njima hoda. Kad bi barem to u našem slučaju bio bolji dio ove priče! Možda sam se trebala odjaviti na vrijeme, ali nakon svih fotografija i memova, i šala, presjek tjedna bio bio: da smo provincija – vidi se iz aviona”, zaključila je kolumnistica.

Photo: Instagram

 

Komentari