PROŠETALI SMO S DADOM IZ SMOGOVACA: ‘Prihvatio bi ulogu u sapunici ako je na tematiku Zagreba’

Sjećate li se njega? Da ga vidite na ulici možda ga ne biste prepoznali, ali kada ste bili dijete velika je vjerojatnost da ste ga gledali u kultnoj seriji na malim ekranima.

S Alinom Kavurom smo prošetali mjestima gdje se snimala serija Otkrio nam je i je li nestašan kao i lik kojeg je glumio.

“Pa jesam da, poistovjetio sam se s tim likom, dosta mi prijatelja pa čak i rodbine veli, dobro, inače me zovu, Dado, nitko po imenu, jel’ buš ti ikad odrasel, tak da je, jesam, poistovjetio sam se, definitivno”, govori nam Kavur.

Prvu sezonu serije snimio je s tek osam godina. A od tada pa sve do danas rijetko tko ga zove pravim imenom, ali na to se navikao. Ne smeta mu to nimalo jer pretežno i ostale glumce serije Smogovci nitko ne zove imenima nego imenima likova baš iz Smogovaca.

S ostalom ekipom iz serije druži se i dan danas. Srednjoškolska ljubav u seriji bila mu je Marina od koje je dobio i šamar. Nažalost, u stvarnom životu nisu imali svoj “happy end”.

“Što se tiče prvo da, moje ljubavi Marine, ona se nažalost udala i otišla je u Španjolsku, udala se za Španjolca. Vidim se često s ostalom ekipom, s Bucom iz Smogovaca, Višnjom pa čak i sa samim Hrvojem Hitrecom, Tomislav Štriga”, otkriva nam.

Prisjetio se i svoje mame iz Smogovaca, Mire Furlan, koja je nažalost nedavno preminula.

“Imala je onaj svoj zarazan osmijeh, tak da je atmosfera bila uvijek s njom full sretna, do plafona. Dosta je pomagala, pogotovo nama djeci. Pamtit ću je kao jednu profesionalku i kao moju mamu iz Smogovaca”, tvrdi.

Neke scene bile su i pomalo bolne. Jedna zanimljiva bila je s njegovom ljubavi iz serije Marinom.

“Prije samog kadra gdje smo išli peći te kolače sam pitao Marinu hoćemo li se igrati mame i tate i ona mi je na to zveknula šamarčinu. Taj kadar smo ponovili nekih tri ili četiri puta jer sam ili prerano se odmaknuo ili nisam napravio grimasu kakvu treba i u međuvremenu dok nisam gledao, Milivoj Puhovski, inače režiser serije, je šapnuo Marini da mi odvali šamarčinu zapravo”, prisjeća se.

Današnje sapunice mu i nisu mu nešto interesantne. Ipak, neke bi uloge, priznaje nam, spremno prihvatio.

“Pa prihvatio možda bih, ali ne u ovim sapunicama koje su danas pretežno prikazivane, eventualno da se radi nešto na tu tematiku, tematiku Zagreba, znači sličnosti tome”, rekao je.

A Naselak gdje su se snimali Smogovci napustio je i otišao u daleke australske krajeve. U Zagreb se vratio prije desetak godina i otvorio svoju taksi firmu. Provozao nas je i priznao kako mu je prethodna godina bila dosta teška.

“Ja sam baš taj Božić otišao i, pošto su mi dvoje djece u Australiji, išao sam u posjet njima, tako da sam Božić proveo u Melbourneu. Kad sam došao u Australiju počeli su oni požari, tada je bilo, ok ja sam bio u Melbourneu, ali bilo je dana kada je bilo toliko dima da nisi mogao uopće van izaći. Po povratku se pokvario avion, znači digli smo se iznad Melbournea, kružili smo nekih sat vremena da bi nam kapetan rekao da ćemo se morati vratiti, a kružimo zato što treba ispustiti gorivo jer se kotači neće uvući. Tako da, tu je krenulo znači ta nova godina. Išli smo drugi dan sasvim drugačijom rutom koja je trajala 30 sati do Zagreba, e onda su počeli potresi, pa korona, izgubio tatu. Tako da je, ta godina mi je bila… Ali evo, preživio sam”, prisjeća se.

Život ga posljednjih nekoliko godina nije baš mazio. No, istaknuo je što je njegovo najveće bogatstvo.

“Otac sam četvero djece i hvala Bogu i djed, dva unuka imam, s 40 godina sam postao i djed. Nažalost supruga je preminula prije četiri godine. Pa gledajte i teško je, ali koliko je teško i zadovoljstvo i sreća, držimo se, jedni smo uz druge, jer po meni su djeca najveće bogatstvo. Nema većeg bogatstva od djece”, govori nam.

Zasad ovaj Smogovac će ostati u taksi biznisu, i slušati raznolike priče i anegdote sugrađana koje vozi na njihove destinacije.

Komentari