Priručnik o socijalnoj distanci iz 16. stoljeća nije se puno razlikovao od epidemioloških mjera kakvih se danas trebamo pridržavati

Ilustracija: Marko Lukunic/PIXSELL

Epidemije nisu čudo 21. stoljeća, a ova zanimljiva priča će vam dočarati kako je to izgledalo nekad. Bilo je gluho doba noći sredinom studenog 1582. Mornar je pristao u luku grada Algerha na Sardiniji i bacio pogled na grad posljednji put. Vjeruje se da je nesretni pomorac stigao iz Marseillea putem Sredozemnog mora. Kuga je ondje harala već više od godinu dana i čini se da ju je on donio sa sobom. Već je bio u deliriju i patio je od karakterističnih oteklina, odnosno bubona, koje su bile znak bolesti. No, nekako je uspio proći čuvare čiji je posao bio zaustaviti sve koji su pokazivalu bilo kakve simptome. Uspio je ući u grad, no preminuo je u roku od nekoliko dana. Zaraza je počela. U tom trenutku mnogi od stanovnika Algerha su već zapečatili sudbinu.

Prema službenim zapisnicima iz vremena kad je harala epidemija kuge, povjesničar iz 18. stoljeća procijenio je da je epidemija kuge odnijela oko 6 tisuća života te da je u gradu Algerha na Sardiniji preživjelo samo 150 stanovnika. Danas se vjeruje kako je epidemija uzrokovala smrt 60% gradskog stanovništva. Moglo je biti i gore, okolna područja uglavnom su bila pošteđena jer je zaraza ostala unutar grada i nestala u roku od osam mjeseci. Vjeruje se da je sve zasluga jednog čovjeka i njegove koncepcije socijalne distance.

“Možda je neobično naći tako priznatog doktora u malenom, parohijalnom gradu”, rekao je Ole Benedictow, profesor emeritus povijesti na Sveučilištu u Oslu, koji je jedan od autora teksta na tu temu, piše BBC. “Očekivali biste da mjere budu strože u većim komercijalnim gradovima poput Pise ili Firence. No, ovaj je liječnik bio ispred svog vremena, vrlo impresivno”.

Žive kokoši i urin

Najgora epizoda kuge u povijesti poznata je i kao Crna smrt koja je poharala Europu i Aziju 1346., a procjenjuje se da je ubila 50 milijuna ljudi diljem svijeta. No, iako više nikada nije bila tako katastrofalna, postala je redoviti ‘posjetitelj’ u brojnim zemljama. Navodno je u Parizu bila prisutna u jednoj od svake tri godine do 1670. Vjeruje se da je kuga 1563. ubila 24% populacije Londona.

To je bilo doba prije moderne znanosti kada je dominantno vjerovanje bilo da su bolesti uzrokovane lošim zrakom, a ocat je služio kao antiseptik. Liječenje kuge pokrivalo je čitav spektar od odvratnog – poput kupanja u vlastitom urinu- do bizarnog. Jedna popularna metoda bila je puštanje ‘otrova’ iz bubona trljajući ih u živu kokoš.

Liječnik ispred svog vremena

Kako pojašnjava profesor Benedictow sa suradnicima, Alghero nije bio dobro pripremljen za epidemiju. Sanitarni sustavi su bili loši, zdravstveno osoblje bez iskustva, a zdravstvena kultura bila je nazadna.

Tada je na scenu stupio Quinto Tiberio Angelerio, liječnik od preko pedeset godina, pripadnik više klase. Obrazovao se u inozemstvu jer tada nije bilo Sveučilišta na Sardiniji. Srećom po stanovnike Alghera, stigao je iz Sicilije koja je proživljavala epidemiju kuge 1575. godine.

Nulti pacijent je u Alghero stigao s bubonima, a kasnije su dvije žene umrle s izraženim modricama po tijelu – također jednim od znakova bolesti. Doktor Angelerio je odmah znao što se zbiva. Njegov prvi instinkt je bio da zatraži mogućnost da pacijente stavi u karantenu, no nije naišao na razumijevanje neodlučnog magistrata, a zatim ni senata koji je njegova izvješća odbacio zbog ‘apokaliptičnih vizija’ . Doktor je postao očajan, no nekako je uspio organizirati trostruki sanitarni kordon oko gradskih zidina kako bi se spriječilo trgovanje s ljudima izvan njih.

Mjere su odmah postale izrazito nepopularne, javnost ga je željela linčevati. No, što je više ljudi umiralo, više ih se predomišljalo. Naposljetku mu je bio povjeren zadatak obuzdavanja zaraze. Mnogo godina kasnije objavio je letak Ectypa Pestilentis Status Algheriae Sardiniae, u kojem detaljno navodi 57 pravila koja je nametnuo u gradu. Evo što je napravio.

Lockdown

Za početak, građanima je savjetovano da ne napuštaju kuće ili da ne idu iz jedne u drugu. Uz to, zabranio je sve sastanke, plesove i zabavu te naveo da samo jedna osoba iz kućanstva smije u nabavku namirnica. Lockdown nije bio specifičan samo za Alghero. U Firenci je, primjerice, nametnuta totalna karantena grada u proljeće 1631., rekao je John Henderson, profesor povijesti talijanske renesanse na Sveučilištu u Londonu.

“Tijekom godine od ljeta 1630. do ljeta 1631. pronašao sam oko 550 različitih slučajeva u kojima su ljudi bili kažnjeni zbog raznih optužbi za kršenje javno zdravstvenih regulacija”, kaže profesor.

Većinu vremena grad nije bio u potpunom lockdownu, no očekivalo se da se ljudi samoizoliraju na 40 dana ako sumnjaju da im je član kućanstva zaražen kugom. Riječ karantena tako dolazi od talijanskog “quaranta giorni” što u prijevodu znači 40 dana.

Henderson kaže da su ljudi postajali nestrpljivi o čemu svjedoče sudski zapisi o prekršajima. Jedna je žena uhićena nakon što je napustila kuću kako bi uhvatila kokoš koja je pobjegla. Sudac joj se na koncu smilovao. Zabilježeni su slučajevi ljudi koji su putem krovova dolazili na terase u “zaraženim” kućama i s prijateljima svirali i pili.

Fizička distanca

Iduće je bilo pravilo o međusobnoj fizičkoj distanci od dva metra koja se mjerila štapom te duljine kojeg su ljudi morali nositi prilikom izlaska. No, doktor Angelerio je otišao korak dalje s preporukama da bi ljudi tijekom mise trebali biti oprezni prilikom rukovanja.

Pranje namirnica nakon trgovine

Razdoblje renesanse neće biti upamćeno samo kao zlatno doba filozofije, umjetnosti i književnosti, već i po iskoracima na polju znanosti. Nikola Kopernik otkrio je da se Zemlja kreće oko Sunca, Leonardo da Vinci je dizajnirao prve nacrte za padobrane i helikoptere. Oko 1500.te godine vodeći mislioci su iznijeli ideju da su bolesti uzrokovane ‘lošim zrakom’ i ukomponirali mogućnost da se ljudi zaraze diranjem kontaminiranih objekata.

Doktor Angelerio je shvaćao da se bolest širi kontaktom, a jedan od primjera za to je preporuka da vlasnici svoje kuće moraju dezinficirati, zračiti i prati. Napominjao je i da svi predmeti koji nisu posebno vrijedni moraju biti spaljeni, dok skup namještaj treba biti opran i dezinficiran.

Zdravstvene putovnice

Jedan popularan način da se kuga ne pojavljuje je bilo pomno provjeravanje zdravstvenog stanja onih koji su željeli ući u grad. Iako je taj sustav zakazao u Algehru, gdje se nulti pacijent 1582. nekako ušuljao u grad kraj stražara u lukama. U nekim su slučajevima vlasti izdavale fizićke dokumente koji su nositelju omogućavali da prolazi bez ograničenja.

Karantena

Italija je bila pionir u izolaciji ljudi koji su bili zaraženi kugom. Prva bolnica za liječenje kuge, lazaretto, osnovana je u Veneciji 1423. i uskoro su imali odvojene ustanove za one koji su bili zaraženi i one koji su se oporavili ili bili u kontaktu sa zaraženim. Uskoro su lazareti postali dio standardnog modela za borbu protiv bolesti, a nicali su diljem Italije. Bili su polovično bolnice i zatvori, često su bile obvezne, a u nekim slučajevima pacijente su tamo odvodili stražari.

Ljudi su takve ustanove često uspoređivali s boravkom u paklu, iako je dojam možda bio jači zbog stigme koja ih je okruživala. Pola ljudi koji su boravili u lazaretima s umrli, a ostala polovica je otišla kući.

Iz zapisa doktora Angeleria o lazaretima u Algheru, bili su iznimno dobro ustrojeni. Posebni čuvari morali su paziti na sve što je uneseno u te ustanove poput kreveta, pokućstva ili hrane. Najsiromašniji članovi društva nisu morali plaćati liječenje. Bolesni pacijenti su nekada iznošeni iz kuća, a djeca koja su ostala siročad hranjena su mlijekom dobro uhranjenih koza koje su mogle slobodno šetati unutar zidina lazareta.

Mrtve mačke

No, uz sve sličnosti mjera u 16. stoljeću s onima koje zbog koronavirusa imamo danas, ipak su postojale neke bitne razlike. U renesansnoj Sardiniji praznovjerje i religija su i dalje bili ključni elementi Angeleriovih epidemioloških planova. Narodu je rekao da je kuga božanska kazna i upozorio ih na važnost moralnog ponašanja. Neke od njegovih uputa bile su zbunjujuće. Jedan od primjera je uputa da purane i mačke treba ubiti i baciti u more. To je bila dobro poznata reakcija na epidemiju. U Londonu su pobijeni psi i mačke, a to masovno istrjebljenje navedenih životinja izazvalo je kontraefekt jer su štakori, prenosioci kuge, ostali bez prirodnih neprijatelja.

Profesor Benedictow smatra da usporedba epidemija kuge i koronavirusa treba biti promatrana s kritičkim odmakom “Epidemije kuge bile su mnogo gore, imale su gotovo nepojmljivu stopu smrtnosti. Bilo je normalno da čak 70% gradskog stanovništva izgubi život”.

Što se dogodilo sa stanovnicima Anghera? Epidemija zaraze trajala je osam mjeseci, a novu nisu vidjeli idućih 60 godina. No, kada se ponovno javila, posegnuli su za priručnikom doktora Angeleria i pratili njegove upute o karanteni, izolaciji, dezinfekciji i sanitarnim korodnima.

Komentari

loading...