PREKINUO ŠUTNJU! Boris Rogoznica za Zagreb.info: ‘Nevjerojatno kako se sve posloži kad se opustiš i prepustiš ‘onom gore’ da te vodi’

Foto: Danijel Galić/Matej Dokić

Pandemija koronavirusa preko noći je promijenila život na koji smo navikli – nema koncerata, ispijanje kave u kafićima postalo je luksuz, a pravim izlascima s društvom možemo se tek nadati. Nema sumnje da je zloglasni virus utjecao i na brojne privatnike, ugostitelje, ali i – umjetnike te izvođače. To jako dobro zna i Boris Rogoznica, koji je, nakon medijske šutnje za Zagreb.info otkrio kako se promijenio njegov život u posljednjih godinu dana, gdje bi, jednom kada sve ovo bude iza nas, volio održati prvi koncert, a razgovarali smo i o njegovom poslu u autokući. S obzirom na to da snima i čestitke za rođendane i slične prigode, zanimalo nas je kakva je potražnja, a otkrili smo i s kojim bi domaćim glazbenicima volio snimiti duet.

Koliko se, otkako je u Hrvatsku stigao koronavirus, Vaš život promijenio?

Poprilično se promijenio, moram priznati. Na početku 2020. bio sam nadohvat dugogodišnjih glazbenih ciljeva. Uspio sam formirati prateći band, imao dogovorene nastupe u inozemstvu te općenito najviše bukiranih evenata od kada se bavim glazbom. Dolaskom korone i lockdowna sve je stalo. Takve radikalne promjene su izrazito teške i potrebno je vrijeme za prilagodbu na nove okolnosti.

S obzirom na to da ste često pjevali i na vjenčanjima, radite li to još uvijek, iako je broj gostiju zbog epidemioloških mjera znatno ograničen?


Nažalost, već dugo nisam svirao na vjenčanjima. Iako je to jedan od najdražih formata na kojima nastupam, situacija nas je i tu stopirala. Mnogi mladenci su mi otkazali termine a oni najuporniji prebacuju u nedogled ne znajući ni sami što da rade. Dva para su mi otkazala nakon nekoliko odgoda zbog prekida veze, što je potpuno razumljivo u ovim stresnim vremenima.

 Nastupate li na kakvim manjim okupljanjima?

Ljudi su željni zabave i znaju me pozvati na manja, kućna okupljanja. Toga ima jako malo i više je na prijateljskoj bazi.

Foto: Marko Čordaš

Nedostaju li Vam pjevanje, publika, koncerti? Jednom kada se sve vrati u normalu, gdje biste voljeli održati prvi koncert?

Nedostaje mi puno toga. Sloboda kretanja, putovanja, druženja, nastupi…  Čini mi se da je pandemija trajno promijenila svijet, i to ne nužno u lošem smislu. Puno dobrih stvari se dogodilo, osobito za one koji su ih voljni vidjeti. Podigla se kolektivna svijest. Mnogo ljudi se zapitalo: “pa dobro, gdje ja to žurim? čemu ova silna strka kada s pojavom jednom malog virusa sve se zaustavi?”. Te spoznaje su jake. Zbog njih ljudi mjenjaju svoja uvjerenja i reorganiziraju planove za budućnost. Što se tiče koncerta, maštam o Lisinskom, a prvi nastup bio mi je 9. svibnja na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Samo čovik”. 

Jeste li zadovoljni plasmanom zadnjeg singla “Samo čovik” i suradnjom s Antonijom Šolom? Je li nedavno održani Zagrebački festival ispunio Vaša očekivanja?

Zaista sam zadovoljan Zagrebačkim festivalom i ovom pjesmom jer smo dosegli sedmo, do sad najviše, mjesto na nacionalnoj top ljestvici. A komentari i reakcije publike su izvrsni. Antonija Šola je s nevjerovatnom lakoćom napisala tu pjesmu za mene, tako da smo nastavili suradnju i napravili novu pod nazivom “Ne’ko kao ti”.

Baš prije par dana dobio sad još jednu prekrasnu vijest, da je primljena na ovogodišnji Splitski festival. Tako da ću vrlo brzo (10. srpnja) zapjevati u mom studentskom gradu za kojeg sam jako vezan, rame uz rame s najpoznatijim glazbenim imenima Lijepe naše. Ukratko, ostvaruju se snovi o kojima sam dugi niz godina maštao. Doslovno sam za vrijeme boravka u Splitu znao ići na Prokurative i zamišljati se na pozornici kako pjevam pred velikim auditorijem. NevjeroJatno kako se sve posloži i dođe na svoje kad se opustiš i prepustiš “onom gore” da te vodi.

U međuvremenu ste, osim odnedavnog angažmana na televiziji, našli i novi posao u auto kući. Kako je do toga došlo? Je li razlog manjak angažmana u glazbenoj industriji? Kako ste se snašli i što Vam je draže – automobili ili glazba?

Kako sam prethodno rekao, korona mi je uzela sve glazbene angažmane, a ostavila puno slobodnog vremena za razmišljanje. Počeo sam aktivno tražiti posao, slati molbe, raspitivati se kod poznanika i slično. Tako je ta inforamcija došla do pravih ljudi koji su mi ukazali povjerenje i ponudili posao.

Trenutno sam jako zadovoljan pozicijom na kojoj radim u jednom auto salonu kao prodajni savjetnik. Imam divne kolege i klijente te namjeravam ovaj posao zadržati i u budućnosti, neovisno o korona situaciji.

Foto: Sara Filipa

Snimate i čestitke za rođendane i druge prilike. Kako to ide, koliki je interes?

To je jedan dodatni vid mog glazbenog djelovanja na koji sam osobito ponosan. Kako se puno poslova prebacilo online što se pokazalo vrlo funkcionalno, i mi glazbenici smo to pokušali. Ja sam prvi krenuo sa snimanjem čestitki, kasnije sam vidio da i drugi kolege to rade. Neki su radili online koncerte pa uprihodili ponešto. Svaki takav trud je hvale vrijedan i puno bolji od nepoduzimanja ničeg. Svi kojima sam slao video čestitku su bili izuzetno zadovoljni i preporučili me na svojim društvenim mrežama. Za snimanje kvalitetne video čestitke je potrebno izdvojiti svoje vrijeme i pripremiti željenu pjesmu, kvalitetno snimiti te uložiti emociju.

Koliko je i na koji način, prema Vašem mišljenju, korona utjecala na glazbenu industriju te koliko će joj trebati da se oporavi?

Pandemija je jako utjecala na glazbenu industriju, pogotovo na terenski i izvođački aspekt posla. Ali i na kreativni kadar. Neizvjesnosti kreativce ponekad blokiraju, pa je teško iznijeti kvalitetan sadržaj iz sebe. U najboljem slučaju trebati će par godina da se stvari normaliziraju, ako ne bude novih neugodnih iznenađenja. U tom periodu mnogi će odustati i promijeniti profesiju. Samo će najuporniji opstati. Što i nije nužno loše.

U kojem smjeru, prema Vašem mišljenju, ide domaća glazbena industrija? Neki tvrde kako je prisutan sve veći utjecaj “istoka” i folk glazbe. Smatrate li da je to pozitivno ili negativno? Jeste li se Vi spremni tome prilagoditi u svrhu profita?

Pravi umjetnik uvijek stvara i pjeva iz srca te će uvijek imati svoju publiku koja to prepoznaje i zbog toga ga prati. Sve veći utjecaj takozvanog folka je odgovor na urbanu i sterilnu glazbu koja se forsira na radijskim postajama, a ne dopire do srca slušatelja. Folk je ponekad banalan i surov, ali kao takav je pristupačan slušateljima koji žive na ovim prostorima. Toga se ne treba sramiti. Neka svatko sluša i uživa u onom što mu paše. Ja sam odabrao svoj stil, to je moderni dalmatinski pop i nemam ga namjeru mjenjati za sada.

Kako je, ako je, korona i sve što je ona donijela, promijenilo Vas i kao osobu i kao umjetnika? Što ste naučili o sebi? 

Ima jedna lijepa anegdota koja kaže, ako stisnemo limun ili naranču iz njih će izići sok pun vitamina. Dakle, ono što je u njima, ništa drugo. Tako i kod ljudi, kad nas stisnu problemi, brige, strahovi iz nas izlađu bijes, ljutnja, zloba, jal… Po tome najbolje vidimo kakav je tko iznutra, što nosi u sebi. Ja sam se potrudio da pod ovim pritiskom iz mene izađe ono najbolje. Tako su nastale nove divne pjesme, festivali o kojima sam ranije mogao samo sanjati, ljubaznost prema svojim bližnjima i dobri rezultati na novom poslu. Ako me pitate sto sam iz toga svega naučio – jako puno toga. Prvenstveno da u svemu ima i lošeg i dobroga. Samo je pitanje iz koje perspektive gledamo i na što se fokusiramo. Probleme ili rješenja, prednosti ili nedostatke, sve su to svakodnevni izazovi koje nam život nosi.

Za kraj, s kim biste od domaćih glazbenika htjeli surađivati, a s kime nikako? Zašto?

Već dugi niz godina želja mi je ostvariti suradnju s Nikšom Bratošem. Smatram da je on najbolji producent u zemlji koji velike pjesme napravi još većima. Volio bih da mi on producira album ili makar koju pjesmu. Od izvođača, recimo s Markom Kutlićem. Smatram ga najboljim mladim muškim vokalom u zemlji. Pa kad bi imali neku zajedničku stvar tipa ‘U ljubav vjere nemam’ to bi bio pun pogodak. Što se tiče s kime ne bih surađivao, ne bih se izjašnjavao po tom pitanju. O kolegama glazbenicima sve najbolje.

Foto: Duje Miliša

Komentari