‘Nikakve populističke manifestacije gdje se krevelje preplanule sponzoruše i nabildani tatini sinovi OVO NE MOGU ZAMIJENITI’

“The Exploited”, jedan od najvećih punk bendova ikad preksinoć je ponovno gostovao u Zagrebu. Njegov četvrti nastup odvio se u zagrebačkom klubu Vintage Industrial Baru…

Koncert je bio rasprodan, stoga ne treba ni napominjati da je klub bio ispunjen do kraja. Nikakva Zrća, Ultre, narodnjaci i populističke manifestacije gdje se u ove ljetne mjesece krevelje preplanule sponzoruše i nabildani tatini i mamini sinovi ne mogu zamijeniti ovo što je zagrebačkoj publici pružio te srpanjske večeri otac organiziranog kaosa i anarhije Wattie Buchan…

Dobra vibra osjećala se u zraku par sati prije koncerta. Savski nasip, klupice, kafići kao i samo dvorište kluba bilo je popunjeno raznim subkulturnim grupama i živopisnim likovima. Uz odličnu play listu DJ-ja i ispijanje piva nestrpljivo se čekao nastup punk ikona. Predgrupa su bili “Code Red“, thrash metal bend, mislim da momci dolaze iz Norveške.

Što je vrijeme brže odmicalo i piva brže niz grlo tekla, tako se je i sva ta živopisna subkulturna svita počela približavati i ulaziti u klub. Pomalo je izgledalo sve kao na kultni film “Bal vampira” od Romana Polanskog…


Moramo napomenuti da se iste večeri na zagrebačkoj Šalati događala još jedna rockerska manifestacija zvučnog imena “Zagreb Calling” na kojoj su nastupali (sve bivši punk rockeri) Psihomodo pop, Partibrejkersi i Billy Idol kao zvijezda večeri.

Unatoč tom događaju na zagrebačkom elitnom kvartu i samom nazivu (inače album i poznata stvar najpoznatijih punk rock buntovnika The Clash), nisu uspjeli odvući pravu “underground” populaciju iz Vintagea.

Dakle slobodno možemo kazati da je to bio jedan dvoboj “underground vs mainstream” (iako dotične izvođače cijenim kao i njihovu glazbu), no vratimo se nazad na našu priču.

Užarena i žestoka atmosfera, puna znoja, uličnog naboja, testosterona, estrogena i pozitive…

Uz prve taktove “Lets Start a War”, nastao je kaos i žestoki pogo (doduše ne onaj kao iz OTV doma iz 2005). Sinergija i dobra atmosfera između benda i publike od prve milisekunde odmah je uspostavljena.

Wattie svojim dobrim duhom i simpatičnošću ujedinio je sve subkulutre pod jedno, a to je glazba i ritam koji je proizašao iz ulice. U raznolikoj publici sastavljenoj od starijih i mlađih pripadnika punkera, skinheadsa, navijača, rockera, metalaca, hardcore mangupa itd., vladalo je neopisivo zajedništvo i sloboda. Sloboda koju je stvorila glazba i zajednički bunt naspram ovog lažnog materijalističkog svijeta.

Velikim djelom (gotovo 50 posto) publiku su sačinjavale pripadnice ljepšega spola. Uz “sing-along” Wattiejeva načina pjevanja i masovnog “stage diveinga” između pjesama, znalo se u par navrata zaoriti podrška voljenom klubu iz hrvatske metropole, što je bend uz taktove bubnjeva rado prihvaćao (ipak kakav je to škot koji ne voli nogomet).

Užarena i žestoka atmosfera, puna znoja, uličnog naboja, testosterona, estrogena i pozitive (koja je preletjela u gotovo 2 sata svirke), završava sa već poznatim bisom sex & violence te masovnim penjanjem na stage.

Još jednom je pokazana poznata uzrečica da punk nije mrtav. Bend koji je osmislio tu uzrečicu još žari i pali, poput Lemmyja iz Motorheada spaja sve ulične grupe svojom iskrenošću, buntovnošću i nadasve glazbom.

Poživio nam dragi Wattie još barem toliko, ako ne i dulje. Na kraju što više kazati osim: PUNK’S NOT DEAD!!!

Komentari

loading...