‘IS IT MUSSOLINI?’ ili kako je nekolicina Purgera ATRAKTIVNU TALIJANSKU NOVINARKU NAUČILA PJEVATI ‘ZA DINAMO BEZ MAMIĆA!’ (FOTO)

Oni znaju kako se zabaviti!

Gdje god došli, Purgeri su u 99 posto slučajeva oni najglasniji, pomalo bahati, ali s onom dozom simpatičnosti i šarma, tko im može zamjeriti? Neki isklesani, neki sa simpatičnim pivskim trbuščićima, toliko različiti, a toliko slični – s gitarom u rukama Talijanke i Nijemice nisu mogli ostaviti ravnodušnima. Neke destinacije na Jadranu tako su postale već tradicionalna mjesta na koje Zagrepčani rado odlaze, a ove godine, svoju dominaciju pokazali su i u malom mjestu na Pagu, Gajcu. Svako jutro, popodne, večer – sve je bilo njihovo, zapravo Gajac je bio u potpunosti njihov. Znate onu ”Ponaša se kao da je oslobodio Knin?” – e to je to!

Nisu se dali smesti i na jauke starijih turista koji su prijetili policijom zbog urlika u sitne noće sate. Maloj djeci koja spavaju roditelji/bake i djedovi trebali su pronaći neko drugo mjesto za ljetovanje, jer ovo je halo ljudi, samo njihovo!

”Dođite dolje pjevati s nama, ajde dođite!”, odgovarali su na molbe i prijetnje susjeda.

”Za Dinamo bez Mamića!”, orilo se Gajcem, malim mjestom blizu popularnog Zrća, a preko ograde je za potpuni dojam obješena majica s već pomalo kultnom slikom ”prekriženog” Mamića. To je to! Mamić ne samo u Zagrebu, nego i na Zrću!

Na duboke glasove naših Zagrepčana (kaže mi mama da su iz Zagreba jer su se prvi dan došli upoznati kako bi saznali hoćemo li ih kao prvi susjedi prijaviti policiji zbog prečeste i preglasne pjesme), nije ostala imuna ni atraktivna talijanska novinarka koja je ovim glasnim dečkima prišla s pitanjem: ”Is it Mussolini?”, pokazujući na majicu s prvim čovjekom Dinama, Zdravkom Mamićem.

mamić1

Veseli i raspoloženi objasnili su joj o kome se radi na što im je dotična objasnila kako ju zanima više o kontroverznom Mamiću jer je naime, po zanimanju novinarka. Nije trebalo puno i najglasnija ekipa na ovom djelu Jadrana (sigurna sam u to) naučila ju je izgovarati ”ZA DINAMO BEZ MAMIĆA”!, a ona im je pred mobitelima spremno pozirala i afektirajući sve glasnije i sigurnije izgovarala potonju uzrečicu dok su je naši dečki gutali očima.

Naravno, pao je dogovor za roštilj i cuganje za koji sat, a parole posvećene Mamiću logično, zamijenio je Thomspon. Pjevaju i smiju se, pozdravljaju turiste i svaka koja prođe najljepša je na svijetu.

”Ne pozdravljaj ovu, nije legalna”, dobacuju jedan drugome i čekaju sljedeću. I svaka je najljepša i svaka je kraljica.

Nagnu potom koji gutljaj vina iz boce, sjednu i odmore na par minuta. I opet sve ispočetka. I njima je dobro, stvarno dobro. Priznajem, pomalo im zavidim i dođe mi da bacim laptop i s njima viknem: ”Za Dinamo bez Mamića!” To se zove život, a Purgeri definitivno znaju kako ga živjeti.


Komentari