OVAKO IH JE SVE OTKANTALA: S Bojanom Gregorić Vejzović nikad nije bilo šale, prisjetila se svega

Foto: Instagram

Glumica Bojana Gregorić Vejzović je ususret Danu žena progovorila o gorućim temama, a otkrila je i neke manje ili više ugodne situacije iz vlastitog života. Posljednjih je godina gotovo u cijelom svijetu zaživio pokret #MeToo u kojem žene razotkrivaju seksualna zlostavljanja u područjima od zabavne industrije do sveučilišta.

Što ona misli, zašto se godinama nisu usuđivale o tome govoriti, Bojana je rekla za Story:

“Što se tiče pojedinih situacija na sveučilištima i ucjena potpisom, sve je jasno, zar ne? U mojem se poslu glumice ne shvaćaju ozbiljno sve dok ne naprave važno umjetničko ostvarenje, a da ne govorim o teškim optužbama.

Nevažno je govorimo li o većem ili manjem tržištu, svagdje postoje etablirana imena koja mogu nekoga ‘utopiti’ pod krinkom da “neostvarena jadnica pokušava nešto protiv njega/nje” ili “težak je za suradnju”, “pokušao sam surađivati, ali nije talentiran/a”. Umjetnički posao temelji se na osobnom dojmu pa je i manipulacija lakša. Uspješnog moćnika više će uvažavati anonimne djevojke ili mladići na početku karijere, a takve je lako izbrisati kako bi ‘jaki’ spasili sebe.

U svim segmentima društva to, nažalost, postoji – od medicine do poslovnog svijeta gdje će se onemogućavati specijalizacije ili će sposobna osoba biti degradirana u poslovima, a sve zato što se usudila suprotstaviti željama napasnika. Riječ je o hrabrosti istupanja, traženju pravne zaštite žrtve i osvještavanju nedopustivog ophođenja – bilo verbalnog napada ili fizičkog nasrtaja”, zaključila je.

Dio je filmskog, kazališnog i umjetničkog miljea. Je li imali nekakvih nepriličnih situacija i kako se tada zauzela za sebe, također je otkrila:

“Prvenstveno sam dio kazališnog i televizijskog miljea u kojem sam surađivala sa sjajnim ljudima i divnim produkcijama. Na filmu sam manje radila. Otvoreno mogu reći da sam u 24 godine karijere imala priliku čuti svašta pod krinkom zafrkancije. Nitko ne treba biti nečiji kontejner po cijenu uspjeha, prilika i slično.

Najvažnije je raditi s ljudima koji ti daju osjećaj uzajamnog poštovanja. Oduvijek sam smatrala da su audicije dovoljne da bi netko ocijenio tko je dobar za neku ulogu. Druženja i kave provodim s prijateljima, u pravom smislu te riječi! Kavice da bi me netko bolje upoznao i možda mi dao priliku nikad nisu bile opcija. Osim toga, to što je netko zabavan na piću ne znači da će biti takav na pozornici ili u kadru.

Imala sam sreću što sam već na trećoj godini Akademije dobila angažman u kazalištu Gavella. Neprestano sam radila, igrala i po 25 predstava mjesečno, a kući odlazila sretna i mrtva umorna. Ekipa iz Gavelle uistinu je moja druga obitelj i beskrajno sam zahvalna na njoj. Uz njih mi je posao užitak s poštovanjem i nadam se da ćemo uskoro ponovno igrati na svojoj pozornici”, rekla je za Story.

Komentari