Što je ovim vjenčanjem željela dokazati? Mir i spokoj koji je konačno pronašla ili nešto sasvim drugo?
”Prije svega, Severina je samo žena. Kao i svaka od nas: ispod svega što na van dajemo i trudimo se sagraditi kako bi nam biti žena bilo jednostavnije i manje bolno, kada ostanemo same sa sobom – ispod kože sve smo mi jednake. Nije ni Severina iznimka. Ponosna na sve što je stvorila, a s druge strane…
Pompozno vjenčanje u Srbiji, preko 500 gostiju, najveća imena balkanske estrade na jednom mjestu, zabrana fotografiranja, držanje svih detalja u velikoj tajnosti… Dokazala je Seve još jednom kako zna zabaviti mase. U naručju mlađahnog supruga u bijeloj krinolini njihala se uz zvukove Grašinog Zlata, a sve ono što je pokušala sakriti od javnosti nekolicina ”neposlušnih” uzvanika podijelila je sa znatiželjnicima diljem regije. Na kraju krajeva, možemo li povjerovati da je pjevačica toliko naivna da je mislila kako među okupljenom svitom zaista nitko neće fotografirati ovaj beogradski spektakl? Ma dajte. Toliko buke nizašto, reklo bi se.
”…Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva…”, kaže Hvalospjev ljubavi iz Prve poslanice Korinćanima. A sve ovo viđeno, čini se, kao da je bila maska na licu žene koja se potrudila dokazati kako i u njezinom slučaju postoji ljubav, ljubav koja joj je uvijek klizila iz ruku; ili njezinom ili nečijom drugom krivicom. Nakon propale veze s kraljem bakra, Milanom Popovićem, Severina prkosi: njemu, javnosti, svima… Pa upravo zato ne mogu se oteti dojmu kako cijela pompa oko njezinog vjenčanja pa i činjenica kako je za sebe naručila kraljevski tron umjesto stolice nije ništa nego poruka Popoviću: ”I bez Kralja bakra mogu postati Kraljica Balkana!” I pitam se, a gdje je tu ljubav? Čemu cijeli taj cirkus? Baš kada sam pomislila da je Severina pronašla sreću i mir koji prava i istinska ljubav podrazumijeva jer eto, odlučila se pred dragim Bogom, najbližim prijateljima i obitelji svome Igoru zakleti na vječnu ljubav, daleko od očiju javnosti, pitam se – jesam li bila u krivu?
Što je ovim vjenčanjem željela dokazati? Mir i spokoj koji je konačno pronašla ili nešto sasvim drugo? Ljubav čini se, najmanje…
Bilo kako bilo, želim joj sreću i neka se sjeti tu i tamo kako meni – nama – javnosti nema potrebe dokazivati što ona i Igor imaju. Energiju neka usmjeri u njihova četiri zida jer je brak, Seve moja, veliki dar, blagoslov, ali i kušnja…”
