‘NIKAD NEĆEŠ BITI DOVOLJNO LIJEPA’ Nina Kraljić ovo je čula još kao 17-godišnjakinja, a sad je otkrila nepoznat detalj o sebi

Foto: Dario Njavro

Hrvatska javnost prvi put je čula za Ninu Kraljić 2015. godine, kada je svojim virtuoznim nastupima osvojila srca publike i zasluženo odnijela pobjedu. Godinu dana kasnije predstavljala je Hrvatsku na Eurosongu, i osim prvog plasmana u finale u zadnjih sedam godina, primila je pohvale i za svoje outfite na pozornici.

Pjevačica koja plijeni pozornost jedinstvenim stilom i glasom podijelila je dio svoje intime s obožavateljima u Facebook objavi naslovljenoj sa “Budi to što jesi?”, koju prenosimo u cijelosti. Osim što je otkrila da je biseksualna, dotaknula se negativnih komentara i svih problema s kojima se suočila kao mlada pjevačica u usponu. Nina se na početku objave osvrnula na negativne komentare koje je doživljavala zbog svog izgleda.

“Nikad nećeš biti dovoljno lijepa i posebna za scenu’ su riječi koje sam čula sa 17 godina od djelatnice Nove TV kada sam se odlučila prijaviti na prvo malo ozbiljnije natjecanje (Supertalent show) nakon već puno bolesnih odricanja zbog mog glazbenog puta (od selidbe iz kuće sa 13, batine kroz cijelu srednju školu gdje još uvijek imam ožiljke na leđima itd.)”, napisala je Nina na svom Facebook profilu.

Također se osvrnula na to kako su njezin stil odijevanja i nastupa često smatrali pretjeranim i nastojali je prilagoditi mainstreamu.

“Iako su me frizirali kao staru babu i gurali me u novinama kao hrvatsku Susan Boyle koja je tada imala 60ak godina samo zato jer smo pjevali istu pjesmu kroz slično natjecanje pa ajde da mi to odmah onako po naški lijeno i bez razmišljanja obučemo u priču koja ne postoji, prošla sam u finale, ali nisam mogla biti svoja. Osjećala sam se izloženo bez poante i smisla jer umjetnik ako mu se ne dozvoljava biti svoj ni ne može prenesti ono što može dati i ima u sebi što i je cijela poanta. Dakle piši- propalo, a puno je takvih projekata. Koliko puta sam čula ‘ Jel možemo radije svirati po originalu, ovo što ti radiš i jesi je too much’ ‘Čudan nam je wicked game takav’ Čudno, ja nikad nisam nikom rekla da je premalo. A mogla sam reći da su takvi premali vizionari, ne mijenjaju ništa, ne usude se izaći iz komfor zone i konstantno rade isto, a onda su sretni kad jedan ‘too much’ nastup ima milion pregleda”, kaže Nina.

Nina je kritična prema podilaženju širim masama, iako često dobiva takve savjete.

“I tada mi se sa 17 govorilo da će te ako šutiš, kimaš glavom i ne pokazuješ previše svoj jedinstveni ja nego se valjaš ko svinjica Pepa pig po blatnim lokvicama u kolektivnom ‘pravi se glupa, smješkaj se i ništa ne govori.’, put odvesti daleko. Trebaš samo ne pokazivati da si svoja toliko, nego se prilagoditi jer bez klana nema ni elana. Na sceni budi svoja ajde ako te to baš pali, ali na službenoj stranici koja je ironično u tvom vlasništvu ne pokazuj previše tko si, nemoj spominjati teme nevezane uz pjevanje čak i kad su tebi bitne, ali i inače nemoj slučajno pokazati da ti nešto smeta ili nisi savršena ili stojiš iza sebe i kad ne držiš MIRKOfon u ruci jer kako još danas jedan forumaš veli nakon što me netko prozvao sotonisticom (samo zato jer imam drugačiji make up i pjevam drugačiji stilski izraz koji se dotiče naših staroslavenskih korijena) ‘da, trebala bi ignorirati komentare koji joj se ne sviđaju, a ne pametovati. Bez obzira na to sto želi biti iskrena, biti svoja i slično- nekad treba podilaziti sirim masama'” prenosi Nina.

No, Nina je odlučila prestati podilaziti kritikama i biti iskreno svoja.

“Well dragi forumašu, hvala na primjeru i inspiraciji da okrenem napokon ploču radi par nas koji žele, ali se boje reći što misle, a ni sami više ne znaju zašto niti logičan razlog za to postoji jer oni koji te vole, vole te takvu kakva jesi i razumiju da ono kako pjevaš izlazi iz tvog karaktera i da to dvoje NIJE ODVOJIVO; ako pjevaš istinu onda ju i govoriš simple as that. Takav isti čovjek će vam na neku sutrašnju izvedbu reći ‘Wow. Koja posebna interpretacija, pjevaš kao anđeo. OSTANI SVOJA molim te!’, a onda čim ne pjevaš već otvoriš usta bez mikrofona, odjednom biti svoja nije više tako napeto ha? Sutra si već potencijalna sotona. Koliko puta sam nešto napisala iza čega stojim i onda to brisala jer su mi odmah govorili ‘Nina, nemoj. Nemoj. Završit ćeš u novinama i znaš gdje živimo’ Gdje? U tiraniji??? Really??? Ne, ne mislim više brisati ništa”, odlučna je Nina.

Nina smatra da je riječ o čistoj psihologiji i nerazumijevanju nečeg što je nepoznato, u što široke mase ne mogu upisati sebe.

“Imam istu personu i kad se kamere ugase, ali taj dio nam ne odgovara. Smiješno zar ne? Apsurdno sigurno. Tko je stvarniji, tko pokazuje ranjivost, a snažno zastupa ono u što vjeruje je ovdje u velikom problemu i još ako javno progovaraš u problemima koja opažaš ili jednostavno govoriš svoju istinu složio se netko s njom ili ne… kaos. Ali mi smo zemlja demokracije. I vrlo brzo shvatiš da nije stvar u tome koliko ti kvalitetno pjevaš ili koliko su pjesme radiofonične. (napravili smo pjesmu koja je radio- friendly na max ‘Najljepši dan’ i opet ništa) Ne, radi se o psihologiji prodaje. Ako osoba ne razumije što ti jesi i čak ju plaši jer ne može tebe prepoznati u sebi (klasični mirror projecting), nije upoznata često sa takvim zvukom ili jednostavno ne razumije što si ti pobogu, neće slušati, neće nekad dati ni priliku. Simple as that. Mi volimo zatupiti mozak i emociju, a opet pametovati na kavama u naša 4 zida (jer smo prvaci svega), ali ne na prosvjedu da zaista nešto promijenimo. Lijepo je ne misliti, muzika i persona koja baca na promišljanje je napor, čitati o realnim problemima je napor, biti zaista out i svoj je- napor. Ali zato kad pjevaš kao slavuj svoju istinu na pozornici onda je istina tolerantna i prihvatljiva. Čak i tad nekad ne” zaključuje Nina.

Zatim se Nina osvrnula na važnost otvorenog i iskrenog predstavljanja sebe, i istaknula da je biseksualna.

“Nemam problem s tim da netko ne voli moju muziku, dapače. Kad vidim ove koji se većini sviđaju uplašim se i za njih i za sebe. Ako nešto radiš dobro, naturally imaš one koje te ne vole ili te ne mogu slušat. Inače ne radiš ništa značajno, toliko si se ukopao u ulogu mainstreama i dopadanja masi i zarađivanja. Znam ih par koji pjevaju pjesme sa tekstovima koji veze s njima lično nemaju (čak ih i ne vole), a često čak ni s njihovom seksualnom orijentacijom te pjesme veze nemaju. Ne. To nije vaša privatna stvar jer ako se nazivaš umjetnikom/umjetnicom onda ima da predstavljaš istinu jer si odlučio biti JAVNA PERSONA. Ako mi pjevaš o jednoj divnoj ženi/muškarcu, a ispod stola mi maziš plesača/plesačicu, a javna si osoba onda budi primjer za LGBT zajednicu i jeb..o reci kak stvari stoje i budi pozitivan primjer. U čemu je problem, ja sam otvoreno BI. Kratko i jasno to je stav iza kojeg stojim i cijenim jednako negativne koliko i pozitivne komentare pa i na ovaj tekst gdje ću vjerojatno završit na T-portalu sa naslovom ‘Da li je Nina postala Britney Spears u fazi kad si je u wcu skratila kosu na nulericu?’ (makar govorim što većina ionako zna!) Postavlja se pitanje zašto onda nemamo pravo to i reći? PS. Čula sam puno puta izliku ‘Tako je to kod nas. Ako se ‘outamo’ sve što smo izgradili će se srušit.’ Oprosti, ali izbor uvijek imamo i što vi to gradite točno i u čiju korist??”, kaže Nina.

Nina je u objavi prozvala patrijarhalno društvo kao izvor brojnih problema s kojim se suočavaju izvođačice.

Ovo je samo opravdanje da se nastavi ganjat linija manjeg otpora naizgled sigurnija, ali koja radi veliku štetu kolektivu. Fora je raditi poziv koji je Sizifovski. Svašta vidiš, čuješ i doživiš što kao ne smiješ javno reći iz ne znam kojih razloga, ali onda se čudimo što nam skoro sva muzika na telki zvuči isto, čast iznimkama jer smo jako talentiran narod. Ne, mi volimo kada je na televiziji pozornica velika, a sve oko nas naizgled savršeno i pripitomljeno i navično, a zapravo ako stojiš na toj pozornici jasno vidiš da su kamere odradile iluziju da je stage veći nego što je i da je glamur puuuuno manji nego što je. Ukratko, ne daj bože da si osoba koja ima svoje ja i ne boji ga se reći. Odmah si problematičan troublemaker. A ako uz to i imaš viziju oko rada na pjesmi i sam ih stvaraš i stojiš iza kreativnog procesa, ne radiš po šabloni ‘dobio pjesmu, otpjevao pjesmu, imam hit’ nego radiš nešto novo, voliš pomicati granice – onda si jos i težak i zahtjevan. A ako si cura, ajme… Bonus sjedi lezi i plači jer smo još uvijek patrijarhističko društvo. Uvijek me fasciniralo i grozilo kako kada radim sa vanjskim suradnicima (pričam o ljudima izvan Hrvatske) doživim aplauz što znam što želim i znam to realizirati čak i u nemogućim uvjetima bez tima, menadžera ovog i onog. Radim najnormalnije u tako divnim atmosferama da se vraćam doma u suzama, a ovdje dobiješ ‘ajde, trpit ćemo ju jer lijepo pjeva, ali to je pretty much to, možda ako se zadrži i ne pukne na živce i ostane godinama svoja, ali ne prestane radit, možda joj neku nagradu uvalimo za 20 godina kad joj ona više neće ništa ni značit već će ju dati nekom mladom tko actually treba podršku onako kako ju je trebala kad je ona bila tih godina” kritična je Nina.

Nina se osvrnula na komentare koje dobiva i dodala da su joj neki od najdražih oni koji joj govore da je predobra za hrvatsku scenu i da bi karijeru trebala nastaviti u inozemstvu.

“Čekaj malo, što je to u nama da onima koji trebaju podršku ju ne dajemo? Zašto sva lova ide onima koji ju već imaju?? Itd. itd. Mnogo pitanja koja vise u zraku bez logičnog odgovora kao i mnoge stvari oko nas. Tokom izolacije od Covida su ljudi postali svjesni koliko je umjetnost bitna, ali ono što se zaboravlja je da je glazba koju trenutno čujemo odraz kulture u kojoj trenutno živimo. Biti glazbenik je ODGOVORNOST, a imati glas je privilegija koja bi se trebala koristiti u svrhu istine i promicanja ljudskosti. Realno nitko od nas nije savršen stoga ČEMU GLUMA? Dobivala sam ja i prijetnje kako će me se puštati samo na Radio Pula u 3 ujutro što u šali nije ni daleko od istine (hvala radio Pula heheh), ali nikad mi to nije smetalo, to sam već rekla. Radim ovo iz čiste ljubavi, ali neću lagati da je feel često usamljen i da se često pitam ‘ma zašto ovo radim tu, jesam li mazohist? I da li sam hrabra ili luda jer je tanka granica?’ Pogotovo jer najdraži i najčešći kompliment koji dobivam od većine je ‘goni se iz ove prčije od zemlje. Ne cijene se takvi kao ti. Ti si za van'”, kaže Nina.

Nina ima i ideju kako bi se situacija mogla poboljšati.

“A pazite sad ovu ideju: A da možda napravimo da ovo prestane biti prčija od zemlje i da se actually ne tjera odavde perspektivne mlade ljude koji žele nešto nesebično pružiti svojoj zemlji??? Kad bi na ovoj mojoj stranici bio kolektiv koji međusobno iskreno razgovora, polemizira sa međusobnim poštovanjem, uživa u dobroj mjuzi nitko sretniji od mene jer meni ništa više ne treba. I ako nakon ovakvih iskrenih lamentacija ostanem bez puno fanova (glupa riječ i ne kontam ju isto kao ni ‘slavna sam’) pa ok. Tu će biti par ljudi koji kontaju što pričam ili ne kontaju, ali poštuju. Ili se ne slažu nužno, ali ostaju jer cijene što pokušavam napraviti za sadašnjost i za neku buduću generaciju. Sve ok. I onda dodatak ‘Znaš kakvi smo mi Hrvati. Kad napraviš nešto vani, tek onda ćemo te priznat’ Gdje je tu logika. Recite mi molim vas, željna sam učenja. Zašto moram otići van da bi bila priznata? Zašto tolika borba protiv istine?? Gdje je onaj quote ‘istina oslobađa’ što se života u ovoj zemlji tiče? Tu bi se moglo satima pisati, ali poanta je jasna: biti svoj je privilegija koja se ne cijeni dovoljno. ‘SPEAK YOUR OWN TRUTH. SINCERELY, YOUR THROAT CHAKRA”, zaključila je Nina svoju objavu.


Komentari