Uz nekadašnji sanatorij za tuberkulozne bolesti na padinama Medvedice veže se jedna vrlo zanimljiva ljubavna priča. Milivoj Dežman je bio jako zaljubljen u Ljerku Šram (zagrebačku frajlicu, ljepoticu i glumicu). Bila je to prava ljubav no ona se u jedom trenu razbolila. On je njoj za ljubav dao sagraditi sanatorij za tuberkulozne bolesti na padinama Medvedice.
U prekrasnom šumskom okruženju bolnica je sagrađena 1909. godine. Ubrzo je postala jedna od najmodernijih bolnica i jedina bolnica za tuberkulozne bolesti u jugoistočnom dijelu Europe. Tužna je činjenica ta da mu je ljubav života, Ljerka Šram, umrla na rukama. U jednom trenutku, sanatorij se proširio, jer više nije mogao primati toliku količinu pacijenata. 1968. godine bolnica se zatvorila jer su došli novi načini liječenja i modernija tehnologija pa se liječenje preselilo natrag u grad.
Ova bolnica zjapi prazna i izgleda pomalo zastrašujuće. Naime, to je sada poligon za Paintball. Stari oronuli zidovi, hrđave ograde, raspadnute škripave stepenice, viseće šipke, miris ustajalog zraka, tragovi boja i debeli sloj lišća samo su neki od prizora koji vas mogu zateći pri posjetu Brestovcu. Niti jedna glavna cesta ne vodi do tamo. Ako odemo na Google Earth, moći ćemo vidjeti gdje se ona nalazi, ali nema nikakvog modernog puta do bolnice. Vjerojatno neki makadam ili jako staraaa cesta.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Brestovac je poslužio kao bolnica za ranjenike – Nijemce, domobrane i ustaše. Partizani su 1945. smaknuli sve pacijente koje su zatekli. Osoblje su poštedili. Bolnica je kasnije služila partizanima za njihove ranjenike.
Legenda kaže kako je ta bolnica ukleta. Neki ljudi rekli su da su znali viđati čudne stvari i osjećati neku energiju u tom okruženju. Također se priča da ima i tunela ispod bolnice. U njih se navodno ulazi kroz stari podrum bolnice i ne zna se točno kuda on vodi. Neki kažu kako su ti tuneli povezani s onima u gradu i da su neke pacijente koji su bili zaraženi, gubavi i jako bolesni tako prevozili. Moguće je da se tamo nalazi sklonište.
