Nezadovoljna epidemiološkim mjerama, trenerica Ida Šafranić iz zagrebačkog judo kluba Gladijator uputila je Stožeru civilne zaštite dugačko pismo. Frustrirana je zatvaranjem sportskih objekata i činjenicom da su djeci onemogućeni treninzi.
“Obraćam se svima onima koji su donijeli mjere i odluke o zatvaranju sportskih objekata. 16. ožujka 2020., kad ste nam zatvorili dvoranu na 2 mjeseca, prihvatila sam to jer sam morala, nisam imala izbora, tada ste zatvorili apsolutno sve! U tom periodu nisam imala doslovce za kruh, ali uz pomoć divnih ljudi preživjeli smo taj period. Psihički mi je bilo teško jer smo se morali puno toga odreći – nismo izlazili iz kuće, djeca su mi bila nesretna što se nisu mogla igrati sa svojim prijateljima…
18. studenog 2020. ste nam opet zatvorili dvorane i od tad je prošlo dva mjeseca! Sada mi više nije bitno što jedem! Sada mi više nije psihički teško što i dalje ne izlazim iz kuće, što se ne mogu družiti s drugima, ali ovo što radite našoj djeci više nije normalno i ne mogu to više prihvaćati i ne mogu to više gledati i ne mogu više šutjeti! Žalosna sam i nesretna jer gledam djecu koja su također nesretna, ne smiju se kao prije, ne smiju više nigdje ići, oduzeli ste im SVE! Oduzeli ste im sve ono što ih najviše veseli i sve ono što im najviše treba!”, napisala je Šafranić na Facebooku.
Stožer je upozorila da se brojna djeca bore s prekomjernom tjelesnom težinom te da im trenutna situacija dodatno otežava borbu s kilogramima.
“Ajde mi recite koliko je zdravo da djeca doslovce satima sjede zatvoreni u stanovima i satima bulje u ekrane jer nemaju socijalni život?! Znate li da u Hrvatskoj 35 posto osmogodišnjaka ima prekomjernu tjelesnu težinu?! Jeste li svjesni toga da bi taj postotak vrlo skoro mogao biti i puno, puno veći jer nam djeca sjede po cijele dane?! Ne kreću se!!
Koja je logika da zabranite plivačima da svako u svojoj traci pliva, a toplice su nam pune svakakvih ljudi?! Koja je logika da sportaši ne mogu klizati, a građanstvo može?! Koja je logika da nogometaši i tenisači ne mogu trenirati, ali nepoznata djeca i ljudi vani na livadi mogu se dobacivati loptom?!”, frustrirana je Šafranić.
Razočarana je zbog nedostatka konkretnih odgovora koje bi mogla ponuditi malim sportašima.
“Mogla bih pisati u nedogled o vašim mjerama i zabranama rada, ali vratit ću se na ono što me stvarno jako boli. Boli me srce kad me maleni sportaš nazove i plače i kaže da se želi vratiti u dvoranu. Boli me srce svaki put kada moram sportašima reći da ne znam kada ćemo se opet vidjeti i trenirati zajedno. Boli me srce kada me pitaju kada će nam opet početi natjecanja na kojima mogu pokazati svoje znanje i vještine i osvojiti zasluženu medalju. Da, boli me jer ja nikad nemam odgovore na njihova pitanja. Žalosno, žalosno je da kada hodam po ulici, kada se vozim u javnom prijevozu, kada odem u dućan, nigdje nema djece, ne čuje se njihov smijeh, plač, galama… Sve je tiho. Oko mene samo stariji ljudi koji slobodno šeću i voze se tramvajima od okretišta do okretišta…”, zaključila je.
Obračam se svima onima koji su donjeli mjere i odluke o zatvaranju sportskih objekata.
16.03.2020. Kad ste nam…
Objavljuje Ida Šafranić u Srijeda, 27. siječnja 2021.
