Minea nam je otkrila koliko ju pogađaju životna poskupljenja: ‘Ne mogu funkcionirati bez automobila i morat ću prihvatiti to što nameću’

Renata Končić, Minea (Davor Pongracic / CROPIX)

Cijene energenata neprestano rastu, a i prije izbijanja rata u Ukrajini, hrvatsko stanovništvo pogodio je rast cijena plina, goriva i električne energije. Uz to zbog nestašice na svjetskom tržištu, porasla je i cijena prehrambenih proizvoda. Što misli o svom tom poskupljenju i kako je to na nju utjecalo otkrila nam je poznata pjevačica i televizijska voditeljica Renata Končić, poznatija kao Minea (44).

Hoćete li s voziti automobilom bez obzira na poskupljenje cijena goriva? Kako je to na Vas utjecalo?

S obzirom da se bavim ovim poslom, automobil i prijevoz njime mi je neophodan u mojem svakodnevnom životu i nažalost ne mogu zamisliti život bez njega. Bez obzira na poskupljenja cijena, ja ću biti primorana koristiti ga. Naravno, da se moramo prilagoditi i diktiranim cijenama. To što se događa s cijenama goriva je katastrofa za sve nas. Isto tako i kod nas se mijenja situacija kako poskupljuje sve, i kruh i mlijeko i sve druge potrepštine. Tako će se  u nekim slučajevima dignuti naša cijena koncerata,  ovisno gdje odlazimo, gdje putujemo, koliko imamo troškova. Svi ćemo osjetiti to poskupljenje. To je jedan zatvoren krug, lanac koji se okreće i svi ćemo to osjetiti na svoj leđima, ali bez obzira na sve, ja nažalost ne mogu funkcionirati bez automobila i morat ću prihvatiti to što nameću.

Vozite li se javnim prijevozom? Ako da, u kojim slučajevima?

Vrlo rijetko. S obzirom da vozim od svoje 18 godine i nekako sam ovisnik o automobilu. Nije da ne bih se snašla, no jednostavno nisam navikla na taj javni prijevoz baš iz tog razloga što sam uvijek imala svoj osobni automobil. Što se tiče javnog prijevoza, ako koristim, onda je to, ovisno o situaciji, samo taksi, ako njega možemo nazvati javnim prijevozom. Moram priznati da se zaista autobusom i tramvajem ne vozim. U školskim danima sam zadnji put imala dogodovštine iz autobusa i tramvaja i čak ponekad čovjeku to nedostaje. Već sam rekla da bi se stvarno trebala, kao i svi ostali građani malo prepustiti građanskom životu i možda prestati biti toliko ovisna o automobilu.

Vozite li se motorom? Elektrčnim romobilom? Električnim automobilom?

Ne, nisam ljubitelj motora, ali samo iz jednog razloga, iz brige prema meni dragima i poznatim osobama, iz mog svakodnevnog života. Nisam ljubitelj  ta dva kotača. Jedino što mogu priznati je bicikl na nekim kraćim relacijama. I opet smatram da je automobil sigurnije sredstvo od motora, romobila i bicikla. Ono čega me je najviše strah je to da su mladi danas dosta opušteni po pitanju prometa i prijevoza. Naravno, svi se snalaze na svoj način, ali dosta mladih danas ima slušalice na ušima, slušaju mobitel, slušaju muziku te nisu skoncentrirani na okoliš i okruženje u kojem se nalaze i to je ono što mene u jednu ruku straši. Ne možemo tu ništa, osim edukacijom i upozorenjima utjecati na mlade.

Koliko često se vozite biciklom i u kojim slučajevima?

Vrlo rijetko. Zaista volim slobodno vrijeme i šetnju prirodom, trčanje i bicikl. S obzirom da ja nisam od rolanja, za živo čudo, ali od klizanja jesam, kada je takva vrsta ajmo reći prijevoznog sredstva i što se tiče bicikla, ja to imam na kratke relacije. Vrlo rijetko se vozim biciklom jer nemam vremena. Ja nemam kada uopće guštati i opuštati se u tom vidu i obliku.

Koliko često idete pješke?

Što više mogu. Zaista se trudim kad god je moguće da idem pješke, svugdje što se može obaviti pješke. Nisam ovisna da idem s automobilom do trgovine ili negdje što mi je blizu. To svakako ne s obzirom da sam taj tip osobe koji se voli kretati , općenito volim šetati, volim prirodu. To mi je jedan od ispušnih ventila. Meni je šetnja apsolutno prihvatljiva i pješice idem gdje god mogu. No, u današnje vrijeme kad su krenula putovanja i koncerti te jako puno posla i obaveza (što me izuzetno veseli) sve je to nekako u drugom planu, i bicikl i šetnja i sve skupa.

Koliko Vas pogađaju ostala poskupljenja? Štedite li?

Naravno da me pogađaju kao i sve druge i naravno da pokušavam racionalno gledati na situaciju tako da smanjim tamo gdje mogu smanjiti, suzdržim se od nepotrebnih potrošnji, tamo gdje to nije. Nekada možda prije ne bih razmišljala niti koliko brzo ću se voziti, ali sada idem u smjeru: Ok, gorivo je poskupjelo, što ja to sada mogu napraviti? Mogu usporiti vožnju, pratiti  potrošnju u automobilu i na taj način kontrolirati koliko potrošim. To je recimo što se tiče vožnji, što se tiče drugih stvari, nisam bila nikada osoba koja će biti opterećena, ali volim često kupiti na sniženjima. Volim u trgovini poprati kad su popusti, gdje može čovjek malo uštedjeti, ali kažem, ja često puta kupujem i trošim na brzinu i onda ne obraćam pažnju na nekakve stvari gdje bi se zaista moglo uštedjeti, ali ja niti ne idem u velike šopinge.

Kad god nešto kupujem, ja kupujem stalno po malo, nikad ne idem u veliki, ogroman šoping pa da potrošim tisuće kuna. Ja kupujem zaista ono što mi je potrebno, pazim da ne bacam hranu. To mi je nešto što mi je najgore. Pogotovo u današnje vrijeme, i kalkuliram po tom pitanju i tu sam se dosta uspjela posljednjih mjeseci staviti u red. Zaista se toga držim i može se po tom principu onda i uštedjeti kada pratite malo i akcije, gdje je što. Ja nisam osoba koja se često hrani po restoranima, koja troši novce vani, koja je ovisnik o šopingu, da si kupujem garderobu, cipele. Ja to radim kada trebam na sniženjima i jednostavno na taj način pokušavam sebi smanjiti te mjesečne troškove.

Komentari