LOKIN OTKRIO ISTINU O SVOM ŽIVOTU: ‘Ako se nastavi korona, jest ću suhi kruh i mlijeko…’

FOTO: Žarko Bašić/PIXSELL

Nakon što se Duško Lokin nije pojavio na sprovodu Kiće Slabinca, koji je pjevaču bio menadđer, mnogi su se zapitali zašto nije došao, a ubrzo se u medijima pojavila vijest kako ”nije imao za gume za automobil”, odnosno kako teško živi. Niti to obrazloženje, za koje danas Lokin kaže da je izvučeno iz konteksta, nije zadovoljilo javnost, a mnogi su se zapitali kako nije uspio ništa uštediti cijeli svoj život i kako to da ima tako malu mirovinu.

U razgovoru za 24sata, Duško je otkrio pravu istinu o svom životu.

U vrijeme Jugoslavije pjevači su, tvrdi Duško Lokin (77), zarađivali jako malo. Trebala su im dva, tri nastupa da izguraju mjesec. Samo bendovi i pjevači koji su punili sportske dvorane mogli su pristojno živjeti. Stvari su se promijenile oko 1996. Današnja zvijezda, dodaje Lokin, jednim koncertom može živjeti mjesec dana.

“I u ono vrijeme postojao je porez. Oko 90 posto koncerata plaćalo se preko računa. Kontroliralo se i bilo je opasno varati državu. Živjelo se solidno, pristojno, ali to vrijeme ne može se usporediti s današnjim pjevačima, koji voze najskuplje džipove, koji po večeri dobiju tri, četiri tisuće eura, neki osam, deset. Severina navodno dobiva od osam do deset tisuća eura. Badrićka i druge manje. To je ZF zarada u odnosu na vremena u kojima smo mi bili zvijezde.”, dodao je Lokin.

Jeste li kad trebali uzeti kredit?


Kupio sam zemlju u Gračanima prije 40-ak godina i počeo graditi kuću. U to doba sve sam stekao novcem s turneja po Australiji, Americi, Kanadi i Njemačkoj. Ta zarada je bila opasna i riskantna. Išli smo pjevati našim ljudima. Tad je bio komunizam i izlagali smo se velikom riziku, a morali smo ići da zaradimo nešto. Svaka turneja u dijaspori bila je glava u torbi. Triput sam ostajao bez putovnice po sedam, osam mjeseci, bio ispitivan, praćen. Na svakom koncertu bilo je ljudi koje su karakterizirali kao predstavnike hrvatske emigracije. Za mene to nisu bili ustaše, nego domoljubi. Za onaj sistem su bili sve najgore. Imali smo neugodnih situacija. I Kićo, Tomislav Ivčić, Zdenka Vučković… I njima su uzeli putovnice. Tim novcem sam kupio zemlju, auto i počeo graditi kuću. Nisam imao dovoljno da je završim pa je moja supruga uzela kredit. Imali smo ludu sreću da je tad došla golema inflacija i spasila nas.

“Prije su pjevači bili jako cijenjeni i poštovani, a političari nisu bili ništa. Danas su političari veće zvijezde od pjevača i glumaca. Nakaradno. Predsjednik nam je najveća zvijezda, progovori tri gluposti i svi ga snimaju. Djeca od sedam godina znaju za Marasa, to je tragikomično”, kazao je Lokin.

U što se investiralo nakon 1996. godine?

Oni pametniji u nekretnine. Znam pjevače koje starost neće pitati gdje im je bila mladost. Neće ni mene. Investirao sam u stan u rodnom Zadru, pretvorio sam ga u apartman.

Mi smo zadnje tri godine živjeli jako dobro od najma apartmana plus naše mirovine. Skromno živimo i ne žalimo se. Ali svake godine sam išao i na turneju.

Cijela branša je zapostavljena, nitko se o nama ne brine. Nitko nije pitao pjevača u usponu, koji se tek oženio, od čega sad živi njegova obitelj. Nitko ne pita bubnjara, gitarista…, od čega živi. A žive jako teško. Političari, okrenite se muzičarima, ljudima koji žive od showbizza. U pozadini stoji puno rada, puno investicija i ljudi sad ne znaju što će. Uzeli su kredite, kupili aute da mogu funkcionirati, putovati na koncerte, raditi. Pa koliko stoje samo plakati, razglas, mikrofon?”, zavapio je Lokin.

Koliko velike zvijezde zarade na turnejama po Australiji, Kanadi, Americi…?

Od 30.000 do 40.000 dolara u mjesec dana. Idem, kad ovo prođe, s Grdovićem na oproštajnu turneju, ja se opraštam, ne Grdović. Neće biti ni približno takav novac jer je svugdje ista situacija. Ljudi više neće imati novca za skupe karte. Morat ćemo ići na manju cijenu karte, manju zaradu.

Kako onda nemate za automobilske gume?

To je bilo izvučeno iz konteksta. Rekao sam da sam u Zadru, da sam prešao 70 godina i spadam u rizičnu skupinu, a na svakom okupljanju, pa i na pogrebima, skupi se 200, 300 ljudi i nisam htio riskirati. Rekao sam i da u Zagrebu u garaži imam četiri nove zimske gume na felgama. Nemam novca za bacanje, ali za gume imam. Zadovoljno živim. I skromno.

Brine li vas budućnost?

Da, jer ako se ova pandemija proširi, nema više ničega. Ni turneja, a bojim se ni penzija, ma koliko male bile. Vrlo opasna i nezgodna situacija koja izmiče kontroli. Nisam sklon teorijama urota, ali ako ovo doista jest velika svjetska urota, pomoći nam nema. Neću umrijeti od gladi, ali jest ćemo suhi kruh i mlijeko. I rezati kapulu kao nekad i mazati mast na kruh kao kad sam bio dijete.

Komentari

loading...