Ljilja Vokić: Nekad su se učenici ustajali starijima u tramvaju, a danas gotovo da očekuju da se stariji ustaju njima

Foto: Davor Visnjic/PIXSELL

Ljilja Vokić, 73-godišnja, bivša ministrica prosvjete i sporta te ravnateljica VII. gimnazije gostovala je u današnjem ‘Purgeraju’ Radio Sljemena, te zaintrigirala slušatelje svojom pričom.

Naime, Vokić za sebe tvrdi da je Zagrepčanka, ali ne i purgerica. Živi na Peščenici, a obožava Maksimir, sviđa joj se kajkavština, a posebno lijepim drži Hrvatsko zagorje pa se nerijetko po njemu i sama vozi, bez cilja, samo da bi uživala u prirodi.  Inače, Vokić je odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića 1995. godine, a 2010. godine dobila je nagradu za životno djelo Nagradu Ivan Filipović za rad u srednjem školstvu.

Ovom prigodom otkrila je da se u Zagreb preselila prije skoro 50 godina, a na pitanje voditeljice Tanje Baran, osjeća li se purgericom odgovorila je: “Ne. Ja se ponosim krajem u kojem sam rođena. Ponosim se svojom domovinom Hrvatskom, svojim filozoskim fakultetom, svojom obitelji”.

“Uvijek sam za sebe govorila da nisam sigurna kakva sam bila majka i supruga, ali oduvijek sam bila sigurna da sam odlična profesorica hrvatskog jezika”, izjavila je bivša ministrica te otkrila što misli o današnjem Zagrebu.

“Zagreb se od mog dolaska do danas značajno promijenio. Izgubio je neke fine forme na koje smo se mi kao došljaci trebali prilagođavati. Baš kada smo se prilagodili, one su se potpuosti izgubile. Primjerice, nekada su se učenici ustajali starijim ljudima u tramvaju, a današnji učenici gotovo da očekuju da se stariji ljudi ustaju njima. Dakle, izgubila se jedna velika vrijednost, ali to nije rezultat Grada Zagreba već današnjeg odgoja”.

“Inače, Zagreb mi je najdraži tijekom jeseni. Proljeće mi je nekako nasilno. Jesen na mene djeluje umirujuće, jer se priroda tada na neki način umiri. Volim zapravo sve ljepote Zagreba, najviše Gornji Grad, također Maksimir. Upravo je Makismir oaza koju vidim kao susret sa sobom i susret s Bogom. Ipak je prirodu Bog stvorio, a zgrade čovjek”, ispričala je Vokić.

Osvrnula se i na ‘dotepence’ u Zagrebu.

“To je zapravo izmišljena riječ za ljude koji su došli u Zagreb. Ako analiziramo tko su dotepenci, onda vrlo lako možemo doći do zaključka da su više – manje svi Zagrepčani dotepenci jer pravih Zagrepčana ima valjda samo pet posto.

Voditeljica Baran se požalila da slušatelji traže isključivo goste koji su porijeklom iz Zagreba, te da je to za nju gotovo nemoguća misija, a Vokić se našalila da to potvrđuje njezinu prethodnu tvrdnju.

Između ostalog otkrila je i kako provodi svoje penzionerske dane, te što je čini sretnom u slobodno vrijeme.

“Prije sam šetala Maksimirom gotovo svaki dan, ali danas svaki drugi dan. Čitam, radim, perem, peglam, čistim. Ponekad se igram s unucima. Volim putovanja i oduvijek tvrdim da u životu najviše treba ulagati u obrazovanje i putovanja. Iz mog aspekta, to je dvoje najvažnije u životu”.

Izvor: Pixsell / Autor: Davorin Visnjic/PIXSELL

Komentari