Gavranovi ‘Mali neobični ljudi’ potaknut će vas na razumijevanje malih (ne)običnih ljudi uz koje živite

Dobri prijatelji, dobre knjige i čista savjest: to je idealan život“, istaknuo je davno veliki književnik Mark Twain. I doista, knjigoljupcima je ta izreka posve razumljiva jer upravo u knjigama leži snaga koja može pokrenuti na razmišljanje, potaknuti maštu, pojasniti stvarnost koja nas okružuje ili nas pak odmaknuti od iste te stvarnosti u zaštićeni, tajni svijet skriven između korica.

Mnogima je upravo ljeto idealno vrijeme za čitanje. Lijepo vrijeme, godišnji odmor ili pak radni ritam, ali s ljetnim ruhom, doista je dobro vrijeme za čitanje. Za sve one koji ne znaju koje bi se knjige prve uhvatili, donosimo toplu preporuku. Nije riječ o novoj knjizi, no nije ni važno jer knjiga koju ovoga tjedna preporučujemo nosi svevremenske poruke, a temeljna joj je misao − razumijevanje ljudi oko nas.

Zbirka pripovijedaka „Mali neobični ljudi“ najvećeg hrvatskog dramatičara Mire Gavrana okuplja likove koji doista jesu mali neobični ljudi. Među njima je Trpimir koji se nalazi u umobolnici i piše povijest Hrvata, pokušavajući doktorima dokazati da nije lud. Tragikomičnost vas ni u kojem slučaju neće ostaviti ravnodušnima, a ima li što bolje nego kada knjiga izazove reakciju? Ne zaustavljajte se nakon ove pripovijetke. Tu je i priča o starcu Nikoli koji ima 104 godine i koji piše pisma ženi koja ga je ostavila prije pedeset godina kako bi otišla s ljubavnikom u Brazil, zatim priča o blizancima koji imaju identične živote sve dok jedan blizanac ne odluči „uzeti stvar u svoje ruke“ te niz drugih ne osobito sretnih, ali malih, neobičnih likova koji će se, sigurno je, izvrsno uklopiti u vašu svakodnevicu, bilo da je uljuljuškana u rutinu ili ste usred svog godišnjeg odmora.

Egzotični Gavranovi junaci uklopljeni su u tople i šaljive priče, ponekad i s elementima tragičnosti. Svi će vas oni natjerati da promislite o ljudima koji vas okružuju, o potencijalnim predrasudama i prihvaćanju, odnosno neprihvaćanju ljudi oko sebe.

Nakon dvjestotinjak stranica ove zbirke nalazi se pogovor Milovana Tatarina „O čemu sanjaju mali neobični ljudi?“, no do tih ćete stranica i sami imati jasno stajalište o tome…


Komentari