Naš mladi dirigent: ‘Kritike su me držale budnim noću. Očvrsnuo sam, ali ovo je stresan poziv’

FOTO: Petar Božan

Tek mu je 28 godina, a Veton Marevci jedan je od najuspješnijih dirigenata u Hrvatskoj. Orkestralno dirigiranje studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a s profesionalnim orkestrima počeo je raditi sa samo 22 godine. Rođeni Karlovčanin sa Zagrebačkom filharmonijom počeo je surađivati 2015., a tri godine kasnije i sa Simfonijskim orkestrom HRT-a te HNK Zagreb dok je 2020. godini postao dirigent zbora HNK Split.

Prije dvije godine okrunjen je nagradom Zagrebačke filharmonije “Mladi glazbenik godine”. Unatoč pandemiji koronavirusa i dalje radi punom parom, a u petak upravo sa Zagrebačkom filharmonijom izvodit će najveće hitove grupe Queen u Laubi stoga nam je otkrio kako se priprema za nastup, kako je krenuo njegov put ka dirigiranju, što ga raduje u poslu, ali i može li dirigiranje izazvati ozljede.

S koliko ste godina znali da je dirigentska palica stvorena za Vas? Jeste li se i u jednom trenu dvoumili i htjeli se baviti nekim drugim zanimanjem?

Tek sam na trećoj godini studija napokon bio siguran da je dirigiranje moj poziv. U srednjoj sam školi razmišljao upisati fiziku.

S obzirom na to da ste sin kemičarke i vozača, kako su Vaši roditelji gledali na Vaše interese za karijerom dirigenta? Jesu li i oni voljeli klasičnu glazbu i prije Vašeg zanimanja ili su je tek zavoljeli kasnije?

Bili su poprilično zbunjeni mojim neočekivanim izborom, pomalo skeptični, ali puni podrške. Majka je pohađala glazbenu školu pa je ponešto znala o klasičnoj glazbi, ali klasika se nije aktivno slušala, rock glazba je bila na repertoaru.

S obzirom na to da ste vrlo mladi, kako ste u pubertetu gledali na kritike Vaše profesije, koja je bila najgora i kako danas gledate na negativne komentare? Diraju li Vas?

Negativnih komentara je bilo i bit će ih i dalje. Oni su dio puta i svaka ih osoba doživljava u različitim količinama. Imao sam problema s prihvaćanjem negativnih kritika, previše sam ih uzimao k srcu, analizirao, držale su me budnim noćima. Definitivno sam kroz ta iskustva očvrsnuo i danas se mnogo bolje nosim s komentarima. Uostalom, važno je tko komentira, a ne što se komentira.

Izravan prijenos od 19 sati i 30 minuta iz zagrebačke Laube možete pratiti ovdje.

Što Vas najviše raduje u ovom poslu? Koja je neka anegdota koja Vam uvijek izmami osmijeh na lice?

Volim pripremu novog projekta, trenutke u kojima proučavam neku kompoziciju koju do sada nisam radio. Tada osjećam vrstu osobne poveznice s kompozitorom, kao da sam u vremenskom stroju. Komičnih situacija uvijek ima na probama, volim kad se zbog moje pogreške cijeli ansambl nasmije, čini sami rad opuštenijim.

FOTO: Vesna Živčić

Kako gledate na osvojene nagrade u Vašem životu, što one za Vas predstavljaju?

Predstavljaju podsjetnik na put koji prolazim. Prisjetim se koliko sam se odricao da bi neke od njih osvojio. Ipak, mnogo važnija nagrada je zadovoljstvo ansambla i publike ili osmijeh i ponos moje obitelji.

Jednom ste izjavili kako je postati dirigent kompleksan i zapetljan put. Koliko stresa ima u ovom poslu? Što Vama stvara najveći nemir u poslu?

Zvuči subjektivno, ali dirigiranje zasigurno spada među najstresnije pozive. Svaka dirigentova riječ, pokret, držanje su konstantno izloženi prosudbi ansambla s kojim surađuje i imaju direktan utjecaj na rezultat, izvedbu. Neki dirigenti možda ne osjećaju toliki stres, reklo bi se da imaju “debelu kožu”, ali ja cijeli proces burno proživljavam. Za mene najveći nemir nastaje prije prve probe, smanjuje se tijekom rada i nestaje u potpunosti prije početka koncerta, tada vlada samo pozitivno uzbuđenje.

Koliko je za dirigenta važna dobra organizacija u poslu? Koliko se pripremate za određen nastup ili koncert? Kako izgledaju Vaše probe prije nastupa?

Dobar dirigent suvereno vlada organizacijskim sposobnostima, one su presudne za kvalitetnu suradnju s ansamblom. Priprema ovisi o težini programa i o poznavanju programa na vrijeme, što je otežavajući faktor budući da često morate biti spremni preuzeti neki projekt u zadnji čas.

Koliko su česti bolovi u ramenu u Vašoj profesiji? Postoji li neka prevencija kako smanjiti bolove? Kako se Vi najčešće opuštate?

Zanimljivo pitanje. Ramena, laktovi, leđa su dijelovi tijela s kojima dirigenti nerijetko imaju problema. Imao sam stravične bolove u lopaticama, srećom, otklonjeni su. Dirigentski pokret je često nepredvidiv pa niti mišići koji su odgovorni za pojedini pokret ne mogu biti spremni na njega kroz svakodnevni život.

S obzirom na stresan posao, stignete li pronaći vremena za ljubav? Jeste li u vezi? Smatrate li da ćeš jednog dana kad se oženite Vaša supruga ipak imati ‘palicu u rukama’?

Haha. Privatni život će ostati privatan, ali ljubav ne iziskuje vrijeme, ljubav stvara vrijeme i kad ga teško čovjek pronalazi.

FOTO: Petar Božan

Volite li izlaziti u noćne klubove? Podlegnete li pritiscima društva koji izlaze u narodnjačke klubove ili ste s takvima ne družite? Je li mit da klasičari ne slušaju narodnjake ili?

Nikad nisam bio totalno zagrižen za izlaske u klubove, draža mi je kućna zabava u društvu u kojem se ugodno osjećam, ali daleko od toga da nisam povremeno izlazio i izlazit ću i dalje.Mit je da klasičari slušaju samo klasiku, najčešće je to širok dijapazon stilova. Moje društvo ne izlazi u narodnjačke klubove, ali bilo je situacija da sam i na takvim mjestima završio, ne zbog pritiska društva nego jer se drugi klubovi ranije zatvore, barem u mojem gradu. Haha.

Unatoč pandemiji koronavirusa imali ste nastupe kao što ćete imati i ovaj petak u Laubi. Kako je nastupati u ovim izazovnim  vremenima? Koliko Vas raduju i povremeni nastupi? I kakav je odaziv publike?

Ovo vrijeme je po mnogočemu drugačije, ali radost muziciranja ostaje jednaka, ako ne i veća sada kada se projekti puno teže ostvaruju. Publike bi zasigurno bilo puno da epidemiološke prilike do dozvoljavaju.

Što biste voljeli ostvariti u narednih deset godina na poslovnom, ali i privatnom putu?

Napredovati i ozbiljno zakoračiti u europski/svjetski umjetnički život. Ako na tom putu osnujem i vlastitu bitelj, ispunjenost će biti nezamislivo veća.


Komentari