KREĆU PRIPREME ZA SEZONU! Iz prve ruke doznali smo kako izgleda ljeto u kuhinji: ‘Kad radite s hranom, do hrane vam i nije’

Foto: Pixabay

Iako je, s obzirom na okolnosti, ovogodišnja turistička sezona poprilično upitna, od nje se ne odustaje. S prvim danima travnja i prvim zrakama sunca, polako su krenule i pripreme za sve što nas čeka – ljeto, more, turiste i – zaradu, barem se tako nadamo.

Međutim, da bi se to sve realiziralo potrebni su i radnici, a mi smo tim povodom razgovarali s čitateljicom koja nam se javila i otkrila kako funkcioniraju ljudi koji “nose” sezonu.

“Radila sam u kuhinji jednog restorana na otoku, bilo je to prije tri godine za vrijeme studiranja. Volim kuhati, mogu reći i da se razumijem u kuhinju, ali ono što me tamo dočekalo – nisam očekivala”, započela je čitateljica.

“Naime, u studentskim danima radila sam sve – od kozmetičkog salona, banke, blagajne pa do skladišta, ali ljeto u kuhinji svakako bih opisala kao jedno od najizazovnijih”, nastavila je.

“Bila sam, kako se to kaže, ‘pomoćna’. Ja i teta od oko 65 godina kojoj je to bila ne znam koja godina u istom restoranu. Mi smo prale posuđe, najčešće. Radile smo i predjela, salate i neke brze stvari kada bi se zagužvalo. A zagužvalo se često”, rekla nam je čitateljica.

“Sve dok nisam sama vidjela drugu stranu, nisam znala koliko je težak posao kuhara. Kada je vani 35 stupnjeva, u kuhinji je 70. Kada mi uživamo u večeri, oni ‘gore’… Gužve, trčanje, kaos, pa i suze, i to suze kuhara, pa svađe, pa mirenja, pa opet kaos i gužva. Bili smo uključeni svi, od konobara, kuhara, do nas ‘pomoćnih’, pa i vlasnika restorana. Često je i njegova žena uletjela i pomagala, radila deserte…”, otkrila nam je.

“Bili smo smješteni u objektu u sklopu restorana, nekada je tamo bio hotel. Radni je dan započinjao oko sedam, osam ujutro, prvo kava pa pripreme… Rezuckanje povrća, čišćenje ribe, kozica… Tog sam ljeta shvatila da nisam gadljiva koliko sam mislila da jesam. Naime, čišćenje kozica i nije najdivniji posao na svijetu, ali nakon par dana postao mi je dio svakodnevice”, rekla nam je kroz smijeh.

“Oko podneva, kako je rasla temperatura, već smo svi bili polako gotovi, a radni je dan tek počinjao.  Pauzu smo imali popodne, oko 15 sati, i to sat ili dva. Najveća dvojba toga ljeta bila je – ići na plažu ili odspavati u pauzi? Spavanje je većina nas izbjegavala jer bismo poslije bili preumorni, živčani i – nikakvi. Tako da smo se najčešće zaletjeli do plaže, okupali, i vratili u radnu opremu – tajice, majicu kratkih rukava i pregaču. Jedino je moja kolegica, starija teta, odlučila odspavati.

“Najteže je, naravno, bilo navečer kada je bila najveća gužva. Temperatura u kuhinji, iako nikada nismo mjerili, vjerojatno je dolazila i do 70 stupnjeva. Iako zaista nisam osjetljiva, prvih dana sam na licu dobila osip od znoja koji je tamo svakodnevica, a skinula sam i par kila. Naime, kada radite s hranom, do hrane vam i nije”, priznala nam je čitateljica te dodala kako je radni dan završavao oko ponoći.

“Nakon što se riješe narudžbe, slijedi čišćenje, pranje posuđa, brisanje… Nakon toga, – gotovo. Sjeli bismo na terasu i uz pivo, ili u slučaju tete, rakijicu, ispratili dan za nama i otišli leći – sve do sutra u sedam”, zaključuje čitateljica.

Komentari