˝Iako živim u Zagrebu od 1993. ne osjećam se kao purgerica jer ne govorim onako kako bi trebala˝, rekla je na samom početku 62-godišnja književnica Julijana Matanović koja je bila današnja gošća emisije ‘Purgeraj’ na Radiju Sljeme. Umirovljena profesorica u emisije je otkrila zašto toliko voli Zagreb, ali i zašto ju žalosti kada se prozivaju dotepenci.
˝Imam pravo reći da sam Zagrepčanka, ali sam i Slavonka i Bosanka, pomalo komplicirana biografija˝, pojasnila je Julijana koja je rođena u Gradačcu u Bosni i Hercegovini. No, svoj zagrebački vijek provodi na Trešnjevci, u Badalićevoj ulici gdje boravi od 1998. godine.
˝Trešnjevka mi po mome odnosu života najviše odgovara. Nije ni previše blizu centru ni previše daleko, a i jako me podsjeća na neka mjesta na kojima sam ja odrastala. Puno sam željela živjeti u Donjem gradu, prolazila bih pored tih osvijetljenih prozora, uvijek su me te kuće privlačile, ali sam onda pomislila kako mi to ne pripada… Na Trešnjevci imam osjećaj da imam pravo biti tu˝, ponosno je istaknula književnica koja se u jednom trenutku života vratila u Osijek, ali ljubav prema Zagrebu u konačnici je ipak prevladala.
˝Zagreb mi je oprostio što sam otišla pa se opet vratila˝
˝Zagreb je meni stabilnost, oprostio mi je što sam otišla u Osijek pa se opet vratila. Znate ono, kao kad suprug zna da volite drugoga, ali svejedno ostane uz vas jer zna da ćete mu se na kraju vratiti˝, našalila se 62-godišnjakinja. Kako je ispričala, Zagreb je u njezinoj obitelji imao posebnu važnost još od njezinih najranijih dana, a izdvojiti samo jednu stvar koju voli u ovom gradu – za nju je moguće.
Prilikom gostovanja dotaknula se i teme dotepenaca. ˝Dotepenci jako vole Zagreb. Žalosna sam što se često prozivaju dotepenci i to najčešće od onih koji nemaju što drugo reći osim da su rođeni ovdje. Kroz život sam znala čuti kako mi iza leđa govore ‘i ona je Bosanka’ i to kada bi htjeli nešto negativno reći pa ne znaju što bi˝, pojasnila je umirovljena profesorica koja, priznaje, iako je u Zagrebu već godinama, kajkavski nije dio njezinog svakodnevnog govora.
˝Najradije bih uzela metlu i pomela Trešnjevku˝
Za kraj, književnica je pojasnila kako zamišlja Zagreb u budućnosti. ˝Vidim ga pofarbanog i čistog. Kad prolazim tom svojom Trešnjevkom, da znam da me ljudi ne bi čudno gledali, najradije bih uzela metlu i pomela ulicu. Ali možda je to i dio ovog trenutnog stanja, možda samo čekamo da sve prođe… Voljela bih da bude onakav kakav je bio prije dvije, tri godine, da prolazim kroz njega, a da se ne tresem od straha˝, zaključila je Julijana.
