Još jedan ‘Splićo’ o životu u Zagrebu: ‘Već drugi dan ostao sam u šoku!’

Kako vidi život u Zagrebu, što voli, a što ga smeta i još puno toga otkrio nam je Splićanin u ranim 30-ima, koji je htio ostati anoniman. 

“U Zagreb sam prvi put došao s ekskurzijom u 8. razredu osnovne, vraćajući se iz Italije i Slovenije samo smo svratili na 2 sata u Zagreb. Praktički smo kratko obišli Trg Bana Jelačića i otišli u McDonalds i to je bilo sve te nisam uspio doživjeti grad. Sljedeći put stigao sam u ‘izvidnicu’ kao maturant, s obzirom da mi je sestra već studirala u Zagrebu, pa me je kroz nekoliko dana provela po gradu da ga bolje upoznam, kao i da vidim kako će mi izgledati studentski život”, govori nam u uvodu ovaj Splićanin kojemu je prvo sjećanje na Zagreb povezano s – tramvajem.

“Sestra me dočekala na autobusnom kolodvoru i onda smo krenuli tramvajem prema studentskom domu Stjepana Radića na Savi. Bila je zima i pamtim grijanje i buku tramvaja koji je skvičao, pogotovo kad je skretao. Tad mi se Vukovarska ulica činila ogromna”, prisjeća se naš sugovornik.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Neka neugodna iskustva kao Dalmatinac, kaže, nije nikad doživio, iako mu je nekoliko prijatelja za vrijeme derbi utakmica s Hajdukom pretučeno zbog naglaska.[/box]

“Sutradan sam krenuo tramvajem prema glavnom trgu, a kad je tramvaj došao do Hrvatskog narodnog kazališta ostao sam zatečen njegovom ljepotom. To mi je do dana današnjeg ostalo u sjećanju, pa danas i kad malo ravnodušnije prolazim kraj HNK, uvijek se sjetim tog mog prvog susreta s ovom prekrasnom građevinom i pozitivne emocije koje sam tada doživio. Ako se čovjek može zaljubiti u neki grad, onda je meni taj susret sa zgradom HNK bio trenutak kad sam pomislio – mislim da bih mogao zavoljeti ovaj grad. I zavolio sam ga.”

>>> Splićanin progovorio o životu u Zagrebu: Ne volin svraketine i relacije, ali…

Ljudi u Zagrebu uopće nisu hladni

Kao i svakog Dalmatinca, u Zagrebu ga najviše smeta klima, pogotovo duge i sive zime, iako mu je, kako kaže, prvih par godina snijeg izazivao čistu radost, jer ga se u Dalmaciji nije baš nagledao. Što se tiče mentaliteta ljudi, smatra kako Zagrepčani uopće nisu hladni kako govore za kontinentalce.

“U Splitu su ljudi temperamentniji i više pričaju na cesti, ali rekao bih da su u prosjeku zatvoreniji prema strancima ili nekome koga ne poznaju. To je prednost Zagreba, što ima toliko ljudi iz različitih krajeva Hrvatske, pa je po tom pitanju otvoreniji i pristupačniji. Dakako, Zagreb pruža i više mogućnosti što se tiče posla, zabave, nekih sitnih životnih radosti. Još kad bi imao more…”

Neka neugodna iskustva kao Dalmatinac, kaže, nije nikad doživio, iako mu je nekoliko prijatelja za vrijeme derbi utakmica s Hajdukom pretučeno zbog naglaska.

“Nažalost, huliganstvo i mlaćenje studenata s dalmatinskim naglaskom događa se i danas. Iako obožavam sport, nisam nikad bio dio neke navijačke priče i žalosno je zbog čega ljudi nalaze izgovore samo da se potuku. Naravno, ništa bolje nije ni u Splitu. Što se tiče klubova, navijam za sve hrvatske klubove, pa tako odem i gledati Dinamo, Cedevitu, Cibonu, Zagreb u rukometu. Iako sam čuo da neki Zagrepčani ostale znaju nazivati dotepencima, nisam nikad doživio da mi to netko kaže, hahaha”.

S obzirom da je u Zagrebu upoznao ženu i ima posao, nas je zanimalo razmišlja li se vratiti živjeti u Split.

“Nikad ne reci nikad, Split je također odličan za život, ali tip sam osobe koja voli život u velikim gradovima, gdje ima puno ljudi, a i zbog prije navedenih boljih mogućnosti ne razmišljam o povratku. A i žena, koja je Slavonka, se naviknula na život u Zagrebu. Split ću i dalje viđati praznicima i blagdanima.”

Komentari