Pitanje je kako bi izgledala scena zagrebačkog novog vala bez njega i bi li ključni motivi zagrebačke scenografije osamdesetih bili isti bez njega. On je Johnny Štulić i danas slavi 69. rođendan.
Rođen je u Skopju gdje je i proveo prvih pet godina života. Otac mu je iz Nina i radi u JNA te dobiva premještaj u Jastrebarsko, a cijela obitelj odlazi s njim. Branimir Štulić upisao je sociologiju na Filozofskom faksu ali “samo da bi zadovoljio starce”. Prvi Johnnyjev bend bio je Balkan sevdah Bend, a u postavi s bubnjarom Maxom Juričićem, Marinom Pelajićem, Jurom Stublićem i Jurijem Novoselićem svira pod imenom Azra. Iz te postave vrhunskih glazbenika odvajaju se Jura Stublić i Max Juričić i osnivaju Film, a Johnny postaje kratkotrajni član Parnog Valjka. No, vraća se Azri, a u bendu mu se pridružuje Boris Leiner iz Haustora.
Husein Hasanefendić Hus iz Parnog Valjka producirao je A što da radim/Balkan, prvi singl Azre 1979. godine, a odsvirao je i gitaru. Zagrebački rock veteran Drago Mlinarec držao je producentsku palicu za Azrin prvi album – Azra.
Dvije godine kasnije izlazi i drugi album Lijepe žene prolaze kroz grad, kojeg također producira Hus, a svira i gitaru na njemu, a nakon njega dolazi kultno izdanje Sunčana strana ulice. Album je prošaran Johnnyjevim političkim i društvenim komentarima, kao u pjesmama Užas je moja furka – “smrdljivi grad je zadovoljan sobom, strukture ga dobro furaju” i “u tramvaju mi masa ljudi, bez pardona prste gazi, pritisnuti poslom, mukom, svako svoje dupe cuva, pazi”.
Idući album su Filigranski pločnici s čuvenom naslovnicom na kojoj je fotografija Miše Vesovića Johnnyja Štulića kako razgovara s djevojčicom ispod tise pred Džamijom. Neke od najljepših ljubavnih pjesama otpjevao je Johnny Stulić na Filigranskim pločnicima. Album sadrži političke (Tko to tamo pjeva, 68., Pavel, Gorki okus), ljubavne (Kao ti i ja, Volim te kad pričaš), te pjesme u kojima se Štulić okomljuje na standardne društvene norme (Put za Katmandu, Strah od smrti, Život običnog tempa) a to je ujedno i posljednji album kojeg će napraviti u ‘originalnoj’ postavi s Hrnjakom i Leinerom. Hrnjak odlazi, a odlaze i Leiner i Johnny u Njemačku snimati album Kad fazani lete i Krivo srastanje na kojem je i prepjev Klinček stoji pod oblokom.
Između krajnosti Johnny je snimio 1987. s Leinerom i Juricom Pađenom, a iduće godine izdaje četverostruki album zadovoljština. Nakon toga Štulić odlazi u solo vode i snima albume Balkanska rapsodija i Balegari ne vjeruju sreći, a Azra i formalno prestaje postojati 1990. godine i to nakon koncerta na Hvaru.
Od Hrvatske se oprostio kada se Jugoslavija počela raspadati i otišao u trajni ‘egzil’ u Nizozemsku, te tada postaje antologijska figura novovalne scene. Misterioznost, tajanstvenost, svojevrsna posvađanost s politikom, ali i glazbenom scenom, Johnny je od sebe napravio trajnu temu razgovora u društvu. Svaki njegov, pa i najmanji potez se budno prati i očekuje – hoće li se nerado odazvati na poziv za intervju kao što je to bilo za beogradske Večernje novosti 2009. ili će postaviti novu pjesmu na Youtube.
Posljednja velika vijest koja je odjeknula eterom je bila da je Johnny bio u pravu. Naime, Visoki upravni sud odlučio je da Croatia Records otuđila tijekom privatizacije Jugotona vrijednu diskografsku imovinu. Radi se o fonogramima odnosno prvim snimkama bendova poput Azre, Bijelo Dugmeta, Novih fosila, na kojim je Croatia Records godinama zarađivala. Bila je to ujedno i Johnnyjeva velika pobjeda nad domaćim izdavačem jer je godinama tvrdio da ga je Croatia records opljačkala.
Do iduće obljetnice ili javljanja, sretan rođendan Johnny!
