JASMIN KRPAN :’Na izložbi ćete vidjeti aktere scene od pozornica do tuluma po stanovima’

Foto: Srecko Niketic/PIXSELL

Jasmin Krpan, fotograf s dugogodišnjim iskustvom, razgovarao je s nama ususret Weekend Media Festivalu koji će se održati od 24. do 26. rujna u Rovinju. Upravo će u Rovinju Jasmin predstaviti svoju izložbu pod nazivom Urbane godine.

Kako se dogodila ideja o ‘Urbanim godinama’? O čemu govori izložba? Što će sve posjetitelji moći vidjeti?

Volio bih da sam ja najpametniji ali nisam. Ideja o izložbi je krenula od Tome Ricova, moj doprinos ideji je da sam pozvao i prijatelje koji su važni za taj period 70/80ih Žiku Sojanovića, Pipu, Danila Dučaka, Gradu koji su važmi fotografi za to radoblje. Tek uz njhove radove moje fotografije dobivaju puni smisao jer smo mi dio razdoblja u domaćoj fotografiji kad je Zagreb po tom pitanju uz bok Londona i New Yorka. Izložba govori o godinama kad je Zagrebačka urbana scena dakle od fotografije, umjetnosti do muzike dominirala gradom i medijima. Na izložbi će posjetitelji moći vidjeti aktere te scene. Od pozornica do “tuluma” po stanovima. Neki od aktera su poznati poput glumaca ili rock pjevača, a neki su danas nažalost zaboravljeni. Poput svestranog autora Gorana Pavelića Pipe, tria Slamnig, Mance, Pjer Žardin ili Žike Stojanovića koga bih stavio uz bok velikog engleskog fotografa Davida Baileya. Mnoge djevojke iz tog razdoblja prepoznati će se na tim fotografijama. Neke s više, neke s manje odjeće. Nadam se kako će izložba biti zabavna.

Po čemu vi najviše pamtite Zagreb iz tog razdoblja?

Zagreb tog razdoblja najviše pamtim po tome što sam u to doba bio mlad i zgodan. Sad sam samo zgodan. Kao što kažu u Beogradu “lep ko greh”!

Imate li neku suradnju/projekt iz tog vremena koja vam je posebno ostala u sjećanju?

Iz tog razdoblja obilježila me je suradnja s Azrom i rad na omotu prvog albuma Azre. Mislio sam kako će oni biti grupa koja će trajati u glazbenom smislu. Slikao sam ih u stilu fotografije s omota Beatlesa Abbey road s tom razlikom da se njima bas nije išlo na zebru na cesti pa smo to napravili iza Studentskog centra bez zebre. Basist Mišo je bos kao McCartney na omotu Beatlesa. Pokazalo se da sam bio dobar prorok i da je Azra izuzetna pojava. Ali meni je najbolje od mojih radova iz tog razdoblja reportaža o mentalnoj ustanovi koja je izašla u Poletu. No, tako to biva u životu. Publika prihvati jedno, autori nešto drugo.

Iza sebe imate dugogodišnju karijeru u ovom poslu i vjerujem da vam je svako razdoblje stvaranja bilo drago – da morate izdvojiti, u kojem periodu ste se osjećali najpoletnije glede svog kreativnog stvaralaštva? Postoje li godine ili neki događaj u koji bi se voljeli vratiti i napraviti još nekoliko fotografija?

Svako razdoblje mi je “poletno”. Bilo je samo jedno razdoblje od četiri godine kad nisam ni dana uzeo foto aparat u ruke. Bilo se nakupilo se raznih gadosti s obzirom da sam pokrivao prostor od Afganstana do Nikaragve, ratove, revolucije i nesreće. Onda sam se dobro odmorio i sad opet “brijem” kao da Polet još uvijek izlaz.i Ali ne po Zagrebu već po jugoistočnoj Aziji Vratit se u vremenu nije moguće barem za sad. Zaista je točno da godine i pamet često ne idu zajedno pa mi je žao kad pomislim koliko sam toga propustio. Ali što je tu je. Kad bih baš morao birati volio bih se vratiti u zimu 1979 na koncert Azre u Studentskom centru ali ne zbog koncerta već zbog jedne Marijane.

Za kraj – što mislite o današnjoj fotografiji? S obzirom na pametne mobitele koji svakodnevno izbacuju sve kvalitetnije kamere – cijene li se još uvijek fotografi i profesionalne fotografije kao nekada?

Postoje dvije vrste fotografija: dosadne i zanimljive. Zanmljive će uvijek imati “cijenu” kod publike i kolekcionara. Pojava mobitela i njihovih fotografskih mogućnosti je po meni najbolje što se moglo dogoditi. Fotografija je ionako prvi masovni vizualni medij u povijesti čovječanstva. Što ima bolje od toga da svako danas ima šansu, bez obzira na svoje financijske mogućnosti, postati novi Žika Stojanović ili Pipo i uz to još može na istom mobitelu pročitati ovaj razgovor.

Komentari